Search This Blog

Back to school: when mademoiselle S. was schoolgirl 🎓❤


Kada prvi septembar dođe, nekako išli ili ne išli u školu, koliko god da smo mladi ili stariji (ne stari to nemam nameru da napišem) ne možemo a da nas ne asocira na prvi dan škole. Živim sa dve mlađe sestre, jedna polazi u drugu godinu srednje škole dok druga polazi u šesti razred, pa kod mene u kući u svakom slučaju vlada školska atmosfera (svako ko ima mlađeg brata/sestru zna kako je to), što me je nateralo da se barem u ovom postu prisetim svojih školskih dana. Kroz ovaj post  želim da vama mlađima dam par saveta koji mogu da vam koriste kroz školovanje ali i podelim svoje iskustvo sa školskim danima,  i ako jednoj osobi pomognem smatram da sam uspela.




Mogla bih da sročim bolje sledeću rečenicu ali ja sam neko ko na svom blogu voli da govori istinu, pa samim tim ću reći da je škola za mene bila gorko-slatko iskustvo. No ovoga puta se neću fokusirati na osnovnu već na srednju školu. U srednju školu krenula sam...pa praktično iz bloničkog kreveta, svoje lečenje završila sam 6. Aprila 2009. godine a u školu sam krenula 1. Septembra, za mene lično škola posebno srednja,  nije bila iskustvo koje bih ikada rado ponovila. Zbog prirode bolesti i lošeg imuniteta svaki virus me je  kačio (samo što je kod mene prehlada sinusa uvek postajala upala pluća, jer leukemija ruši imunitet samim tim sve je tri puta gore  i sve što traje nedelju dana kod zdrave dece, kod mene je trajalo  tri nedelje minimum) jako često sam odsustvovala iz škole (i po dva meseca). Kada toliko dugo odsustvuješ ljudi počnu da zaboravljaju ko si po liku, znaju da si ona što je večito odsutna.  Moj start je bio loš, nisam umela da se konektujem sa ljudima, praktično sam došla iz izolovanosti i mada to čudno zvuči, zaboraviš kako funkcioniše normalan svet. Očekuješ da će svi razumeti to što ti nisi toliko tu i što kada se vratiš nemaš predstavu o tome šta se proteklih nedelja dešavalo. Međutim to nije bio moj slučaj, ljudi nisu svesni situacije u kojoj si, ja to sada kapiram u poptunosti ja ne bih bila svesna toga da nisam sama bila bolesna, i  da nekog nema toliko mislila bih da blefira sa odsustvom, ali ukoliko imate takve ljude u okolini pokušajte da ne osuđujete pre no što zaista ne saznate razlog.
Ja na početku srednje škole, crvena kosa je perika koju sam nosila
 zbog tadašnjeg gubitka kose od posledica hemoterapije 

Moj prvi savet je nešto što je bilo moj veliki problem, naime teško sam sticala prijatelje   (ovo vam savetujem ukoliko idete u školu još uvek, učite na mojim greškama) ključ je moja prirodna distanciranost, ja sam bila tip koji se nije trudio za ocene, moja baka je bila spremna da me pošalje na privatni fakultet (da se ne bih mnogo stresirala, jer stres je takođe pokretač vraćanja bolesti), što se na kraju i desilo evo mene četvrta godina na pravnom privatnom, samim tim nisam mnogo pokazivala da mi je stalo do ocena, bukvalno mi je bilo bitno samo da nije najniže.

Moj savet vam je, i da vam nije stalo (kao što sam ja hladna po pitanju svega u životu i uvek delujem da mi nije stalo) ljudi moraju da vide da vama to nešto barem malo znači (ne da plačete nikako, ali da vam je drago ili žao). Međutim pod ovim ne mislim da se nervirate i stresirate, to je apsolutno ne, mene je stres zbog ocena odveo na lečenje od osam meseci (to je bilo u osnovnoj) i verujte mi kao neko ko se lečio i izlečio od leukemije nije vredno stresiranja. Škola je deo života prođe brže nego što očekujete, fokusirajte se na dobro provedeno vreme pre nego na nerviranje zbog ocena, ali kada treba borite se za veću ocenu.
Ja u drugoj godini srednje škole sa isfeniranom kosom tada je već počela da raste :)

Ono što je takođe bilo karakteristično za mene tada (a i sada je) moja priodna čudnost, ja sam tip osobe koja varira između modernog i tradicionalnog, urbanog i klasičnog....često kažem da sam osoba na ivici svega. Preporuka za seriju koja je meni kao čudnom detetu pomogla i ako ste teen obavezno pogledajte je Glee. Glee je bila serija o baš toj čudnoj deci koja uz pomoć muzike uče da prevazilaze svoje probleme, mnogo mi je pomogla da se osećam bolje u vezi sebe. Glee je serija koja se nije bavila popularnim tinejdžerima, nije se bavila bogatim tinejdžerima već običnim klincima kao što je većina vas koja me čita sada. Onog momenta kada sam prestala Gossip girl da gledam ako uzora i počela Glee počela sam bolje da se osećam u vezi sebe, uz to imaju sjajne obrade što popularnih što starih pesama. Kada pričamo o serijama koje sam gledala još jedna jako draga  bila je One tree hill, i nju sam jako volela baš zato što se bavila običnim tinejdžerima (mada ja njih do dan danas doživljavam  npr. kao mene sada sa dvadeset dve godine, možda i starije,  jer nekako su mi uvek bili previše „zreli“ naspram mene) i lepo je što ih sve vezuje košarka, tako da i to preporučujem da pogledate, posebno sam se nalazila u liku Pjeton. Pored toga gledala sam i Vampirske dnevnike (u vreme kada su bili dobra serija), i seks i grad koji mada nije bio prikladan mom uzrastu bio je nešto što sam jako jako volela i dan danas obožavam.
Ja u trećoj godini srednje škole

Samim tim moj drugi savet vam je da gledate malo realističnije, znam da većina devojčica gleda Gossip girl i „tripuje“ da može da bude Bler, Serena... morate da shvatite da smo svi mi daleko od toga i da izvučete najbolje od realnosti koju imate, dobar film koji može da vam da lekciju o tome da svaki dan najbolje iskoristie od onog što imate je „Društvo mrtvih pesnika“ koji jaako žalim što nisam gledala kao školarac ali me je jednako inspirisao kao studenta, „carpe diem“ kao moto je nešto što ću ceo život ponavljati sebi, neka vas ne plaš malo ozbiljnija temtika moje srednja sestra je imala nepunih 15 kada je gledala i obožava ga.

Još jedan savet koji imam za vas je ono što ja smatram da sam radila dobro a to je da ne padate pod uticaj većine. Dakle kada sam ja išla u srednju izlasci su bili popularni, skoro su svi bili petkom po klubovima- ja nisam i kada sam mogla nisam za mene je klub, štikle i to da bih mogla da vidim devojke koje viđam trezne preko dana u pijanom stanju bilo grozno nikada nisam izašla i ne kajem se zbog toga, danas izgledam mlađe nego mnoge moje vršnjakinje jer  nemam opijenost noćnog života. Ako vi lično želite da izađete to je ok idite- to što ja ne volim ne  znači da svi ne treba da vole, ali ono što želim da vam kažem je da ne radite ono što vi lično ne želite, samo zato što to celo društvo radi.
ja na kraju četvrte godine srednje škole: )

Na ovo se nadovezuje sledeći savet za vas a to je da je opijanje bljak. Ja sam (može se reći) feministkinja i ne generalizujem-muškarac može a žena ne može, ali činjenica je da fizički muškarac može više da popije i da on i kada je pijan bolje ponosi piće nego devojke, ne posotoji ružniji prizor od pijane devojke ja sam imala jendo jedino pijanstvo (i to je bio više pokušaj) sa 19. godina (kada sam krenula da polažem prijemne) u Beogradu (mogla bih story time o tome da napravim) gde sam popila par flaša piva i bilo je odvratno ceo sledeći dan mi je glava pucala gde sam ja stala i pitala se „pa šta devojke vide u pijančenju?“ to je ujedno bio i moj poslednji alkohol do dana današnjeg. Dakle ne opijajte se, grozno je za vas a i izgleda grozno sa strane, plus u srednjoj ste još uvek deca posotji razlog što je starosna granica 18 godina.

Još jedan, malo kliše savet je-učite, učite jer  je daleko lakše finansijski kada ne morate da plaćate 2000 eura godišnje, a za one koji su pak voljni da plaćaju-slobodno ne dozvolite da vam iko sudi gde će te i šta želite da studirate, faks je faks bitno je da je akreditovan, onaj koji vam kaže da ne mora da se uči ništa na privatnom ne govori istinu, mora ne koliko na državnom ali mora i tu nešto, mesec dana nisam se odmarala kao čovek jer spremam ispite, dakle zahteva trud ali ruku na srce jeste lakše.


Još jedan od saveta koji imam je da imate na umu da je sve prolazno i da „muke“ koje mučite sa školom će proći. Izvucite najbolje ali ne budite ne realni, ja nisam imala dečka u srednjoj (moja baka je rekla štikle i momci kad uzmeš diplomu) ali ukoliko ga imate ne pravite sebi ne realistične slike u glavi 85% su šanse da to nije čovek vašeg života, ne bacajte previše para ma matruske haljine  (kupite lepu haljinu ali ne preterujte sa dizanjem mature u nebesa) nije bal iz Prepeljuge već obična proslava, uživajte ali butide svesni da za 2-3 godine neće imati neki veliki značaj moja meni npr ne znači mnogo sada.
Slika sa moje mature, (ne nemam sijamsku bliznakinju) rađena sa mirror efektom  :)

I moj finalni savet vam je- ostanite svoji. Ne dozvolite ni jednom trendu, ni jednoj osobi, ni jednom kultu da vas povuče. Neka se čude bitno je da ne izgubite sebe, sva ta prijateljstva će se gore-dole razići (neka će i ostati ali ne u toj meri kao što vam sada deluje) za manje od godinu dana po završetku škole, ali vi ostajete da živite sami sa sobom ceo život, i ukoliko izgubite ono što zaista jeste onda nemate ništa.❤
i ja u danas kada je škola iza mene
, slikano pre par meseci kada sam završila ispit (zato delujem zbunjeno) ❤

Srećan početak školske godine 😊.



Hvala na čitanju,

With love, S.

9 коментара:

  1. Odličan post!:))))
    Iskren, mudar, svaka stavka je potpuno tačna i mislim da je ovo iskustvo koje si podelila veoma korisno za mlade kojima tek predstoji upuštanje u istu "avanturu".
    Današnje generacije nisu kao moja, ali pojedini klišei su ostali isti.
    Školu nisam volela sa aspekta "socijalizacije", osnovnu baš nimalo, srednju tu i tamo. Nisam bila među popularnom decom, jer su moji roditelji bili intelektualci slabog finansijskog stanja, vrednosti kojima su me naučili bile su drugačije, tako da sam uvek "odudarala". Bila sam "čudak" i buntovnik, furala svoj fazon. U Gimnaziji sam bila "mala rokerka", "klošarka", učila sam ono što me zanimalo, imala svoj krug (pravih!) prijatelja, ali ni kriva ni dužna bila stalna meta "faca" i njihovih uvreda.
    Tada me to bolelo i kod kuće sam plakala, bežala sa časova, bila veoma iskompleksirana. Danas, žalim te jadnike, shvatam koliko su njihove "vrednosti" prazne, ali kad si tinejdžer, sve to proživljavaš znatno dramatičnije.
    Misliš da je "smak sveta" ako nemaš dečka, ako ti roditelji ne daju da ostaneš u gradu posle pola 12, ako ne piješ i nisi "ludak"...pokušavaš da se uklopiš u određenu ekipu, tada je veoma važno pripadati nekoj grupaciji, a zapravo se sve preraste, prođe...
    Kada sam upisala fakultet i prvi put se odvojila od kuće, otišla u veliki grad, nije bilo lako ali to iskustvo me očeličilo i bilo dragoceno. Pre svega, pronašla sam sebe, shvatila šta je važno, a šta nije - naučila da budem skromnija, vrednija, organizovanija..:)
    Iz školskih dana najviše pamtim svoje društvo, svoje divne profesore i razrednog. Žao mi je što nisam bila bolji đak, ali, ko zna zašto je to dobro - ja sam tek na fakultetu razvila radne navike i sada ne mogu da funkcionišem drugačije.
    Poenta je - đačko doba se mora prerasti i preboleti. Shvatiš da je poenta BITI SVOJ i ostati na pravom putu, izgraditi određeni sistem vrednosti, koji nam usade još kod kuće i odoleti ismevanjima, odbacivanjima, iskušenjima okoline. Ne povoditi se za modelima iz NEREALNIH i glupih zapadnjačkih serija, to nije život. Današnjim generacijama je još teže, jer žive u svetu tehnologije i otušđenja. Dok sam imala 18, želela sam da što pre odrastem, sada sa 28 želim da imam ponovo 20. :) Ali, ovu pamet!:)))

    Super tekst. Gledam danas po gradu, svuda gužva, ispred svake škole. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno :)
      enerlano vreme se menja ali gore dole školski klišei mogu da se oduvek stave u jedan kalup nije se mnogo toga promenilo kada se sveukupno sagleda :)
      Jaoj moj je isti slučaj bio sa učenjem nikako nisam mogla da učim nešto što me ne zanima bukvalno sse znalo šta mi ide a šta mi nikako ne ide, ja sam išla u ekonomsku školu i ni jedan predmet stručni nisam volela niti je bilo šanse da zavolim :)
      Kada si u tim godinama odživljavaš sve mnogo gore danas kada vidim šta je mene povređivalo sama sam sebi smešna, jer ti nikada nije bila realna slika mene:)
      I ja sma radne navike na fakultetu razvila, mada ja ne studiram ono što volim, daleko sam se više pronašla kao student neko kao učenik, sada sam mnogo više motivisana, tada sam samo gledala da "preguram dan" jer je to još jedan manje u školi :)
      Moja baka je uvek bila takva da je mene (kao što sada radi sa mojojom sestrom) odmah stavila "na svoje mesto" rečenicom da sam ja još uvek dete (samo što je to ostalo do sada pa ja sebe idalje vidim kao dete :D) tako da je tu bio kraj raspravi, ali sam zahvalna jer mi je omogućila detinjstvo :)
      Hvlaa puno i hvala što si podelila svoju priču, baš mi znači da vidim da nije svima škola bila bajka :)

      Избриши
  2. *otuđenja

    E, da, nemoj, molim te, to "konektovanje", kao da smo roboti, androidi. :) Ljudi se POVEZUJU. :)

    Sa radošću pamtim euforiju školskih početaka, nabavljanje svezaka, knjiga, lektire, miris novog pribora, miris knjižare, uzbuđenje susreta sa novim predmetima i profesorima...ružne uspomene se izgube, ostanu lepa sećanja. Sledeće godine će biti tačno decenija otkad sam bila maturant čačanske Gimnazije. :))))
    Nedostaju mi ti dani, poslednja godina, jer tada si nekako zreliji, ozbiljniji, gledaš na stvari drugim očima.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ok neću više da koristim "tehnološku reč" obećavam :)
      Jao kod mene u kući je sve puno novog školskog pribora (dve mlađe sestre) to me baš baca u nostalgiju to mi zapravo najviše nedostaje :)

      Избриши
  3. Jako dobar post, koji će verovatno da znači mlađem generacijama, jer si napisala dosta mudrih saveta, ali verovatno to svi tek shvate kada prođu taj neki period u životu.
    Ja sam bila dosta fokusirana na školu, bila sam vukovac i u osnovnoj i u srednjoj, ali mi je dosta lako išla, tako da sam imala dosta vremena za druženje. I tu je bilo svega i zezanja i lepig i ružnog i simpatija i prvih izlazaka i zaljubljivanja.
    Fakultet mi je najviše vremena oduzimao što se tiče učenja, jer sam ja nisam stidirala po Bolonji i ispite nismo mogli davati niti parcijalno, niti putem seminarskih radova, nekada sam mesec dana pred ispit morala da učim po 12 sati dnevno, tako da mi se dešavalo da u kadu ulazim obučena.😆
    Meni je upravo školski period bio bez stresa, stres je došao nakon fakulteta kada sam zakoračila u realan svet i tek počela da uviđam u kakvoj zemlji živim.😆
    Ja bih se bogami rado vratila, čak mi ne treba ni ova pamet.😆

    ОдговориИзбриши
  4. Jako dobar post, koji će verovatno da znači mlađem generacijama, jer si napisala dosta mudrih saveta, ali verovatno to svi tek shvate kada prođu taj neki period u životu.
    Ja sam bila dosta fokusirana na školu, bila sam vukovac i u osnovnoj i u srednjoj, ali mi je dosta lako išla, tako da sam imala dosta vremena za druženje. I tu je bilo svega i zezanja i lepig i ružnog i simpatija i prvih izlazaka i zaljubljivanja.
    Fakultet mi je najviše vremena oduzimao što se tiče učenja, jer sam ja nisam stidirala po Bolonji i ispite nismo mogli davati niti parcijalno, niti putem seminarskih radova, nekada sam mesec dana pred ispit morala da učim po 12 sati dnevno, tako da mi se dešavalo da u kadu ulazim obučena.😆
    Meni je upravo školski period bio bez stresa, stres je došao nakon fakulteta kada sam zakoračila u realan svet i tek počela da uviđam u kakvoj zemlji živim.😆
    Ja bih se bogami rado vratila, čak mi ne treba ni ova pamet.😆

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Bože ja sam tek sad shvatila da nisam kliknula na objavi kada sam pisal odgovr, abio je dan pred ispite pogubljena ja :)
      Svaka čast ja čak nisam mogla u srednjoj ni odlična da budem (matematika muka moja prevelika)
      Meni je iz ove perpektiive i ako ima daaleko više da se uči faks lakši period života u pogledu toga da ne moram da strahujem kada ću i da li ću biti pitana ili kada će test, znam datum znam šta treba da spremim pa kako uradim uradila sam ali valjda je ssvima drugačije, izvinjavam se što kasnim sa odgovorom hvala puno na čitanju i na komentaru :)

      Избриши
  5. Ja sam uvek bila (jako) vrlo dobra. :( Zato sam, na sreću, dobro uradila prijemni, upisala fakultet na budžetu i opametivši se, do danas ostala "odlikaš". :)))
    Na mom fakultetu se, s obzirom da sam druga genercija po Bolonji, isti sistem primenjivao parcijalno. Dakle, predispitne obaveze su se podrazumevale, ali nisu bile dovoljne da se ispit i položi, a mnogi profesori su otvoreno protiv Bolonje i njihov je sistem ostao stari...tako da potpuno razumem Ivanu, ispite sam počinjala da spremam (ne računajući rad tokom cele godine, čitanje, vežbe, seminarski) mesec-dva unapred, za to vreme nisam postojala za ostatak sveta, jao, kad se setim...Najobimnije ispite spremaš i po osam meseci, legendarnu "Srpsku književnost XX veka", jer naprosto drugačije ne može.
    Školski period je bio ništa u odnosu na sve kasnije. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. ja sam varitala sa uspehom mada odlična nikada nisam bila, moja škola je bila stručna (ekonomska) i 90% predmeta me nije zanimalo :)
      Na faksu sam u proseku 8 nisam neko kome je stalo da nauči za 10, ali varivram i tu da sam padala-padala sam (više jer sam prijavljivala ispite koje nisam spemila), a imala sam i koju 10-ku. Generalno ja sam neko ko može da uči maksimalno samo ono što mu je pasija, na pravnom meni je basija gotovo ništa (istorija pravnih inspitucija eventualno) ali da se ogradim na privatnom je gradivo malo manje obimno i mi polažemo pismeno što daje koliko-toliko staloženiju atmosferu (pred profesorom ikad mogu en odgovaram tačno bih umrla). Kod škole mi je bilo stresno što sam kao večiti kampanjac učila od danas za sutra pa se desi da saznam da prof pita i naravno pobegnem sa časa (i to sam radila ja sam baš sve školske faze iskusila) ali ono smešno je jer je klinački period :)

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor