Search This Blog

Mesečna šolja kakaa sa Mademoiselle S. #2 ❤


Hej vi siroti đavoli šta ima ? Dakle novi mesec, nova kolumna. Pre svega svim ženama koje slave čestitam 8. mart (mada je danas 8. a dan kada vi čitate 9. no dobro), ne čestitajte mi nazad i ako za ravno mesec dana (8. aprila) punim 22 (tvrdoglavi ovan ako do sada niste shvatili) ja sam sebi još uvek više devojčica, devojka...kako god ne vidim sebe kao ženu. By the way, post ide dan ranije, izvinjavam se ali nisam sigurna da ali ću stići u četvrtak  da ga objavim, pa kad je već spreman bolje ranije, no kasnije, uz to skrećem misli sa treilera Igra prestola, inače odoh u Lazu lagano :D.   Ako ste pre svega propsutili moju prvu šolju kakaa sa vama, čitajte je OVDE i znaćete kako funkcioniše post. Dakle malo vam pričam o temama koje su mi obeležile mesec, malo dobijete instagram slike koje su obeležile mesec (mada sada imate u gornjem desnom uglu instagram slike koje objavljujem). Možete da pijete šta hoćete, ja pijem trenutno coca-colu i tamanim babine štanglice, posle ću da trčim kao manijak jer je 2 ujutru a ja jedem slatko :D




Mesec je počeo sa Coldplay-em i (pokušajem) čitanja Agate Kristi
Karmin je tu jer se lepo slika :D

Ne znam za vaš Februar, ali ja sam moj jedva čekala da prođe. Pre svega upla sam (pa tačinije saplela sam se o ) šahtu, ako tada nisam dokazala sebi da ima  sreće-nikada neću. Od svih povreda završila sam samo sa malo jače udarenim donjim delom stopala koji je boleo tri dana a onda je bakin kupus uradio čudo i noga je prestala da me boli. Ja sam od one dece kod kojih je baka uvek znala bolje nego doktor, zato sam kategorički odbila da idem na pregled noge-jer baka zna prirodu a priroda je lek za sve. Sve što možete lečite prirodno, 6. aprila je moja sedmogodišnjica od kada sam zvanično izašla iz bolnice i šetogodišnjica od kada sam završila sa svim hemoterapijama pa ću vam tada pisati (možda ne taj dan striktno, ali u tom periodu) o stverima koje su meni pomogle, da do danas (da kucnem u drvo) budem bez i jednog pada krvne slike. Dakle poruka je-sve što može prirodno je bolje.

Ne može bez Maarlija nikao da prođe ❤

No dobro, da vam pričam i o nečemu zanimljivom, naime otkrila sam pre needelju-dve Lip sync battle i toliko sam je gledala da znam sve napamet. I ako ne volite, te trend show-e ovo treba da pogledate jer je zaista odlična doza smeha moja omiljena epizoda je sa Anom Kendrik i Džonom Krainskim, gledam na putlockeru –OVDE i vama preporučujem. Prethodnog meseca sam počela da pišem svoju prvu priču (dužu priču) koja se zapravo dešava u mojoj državi (pa ne baš jer je smeštena u 1903. i nije moderna Srbija već Kraljevina Srbija) jer želim da obaradujem moju baku koja mi večito zamera kako su mi priče smeštene van granica. Planiram da je završim do njenog rođendana (15. mart) i da je iskopiram, udarim spirale i poklonim joj. Malispoiler: junakinja mi se zove Čarna jer je to moje omiljeno staro srpsko ime. Objaviću je i ovde na blogu, čisto da i vi pročitate. Psolednji dan februara je ipak bio najbolji, konačno dočekan Leov oskar, da li mi veujete da osećam dozu ponosa kad slušam taj govor LOL koji blam što ovo uopšte kucam, ali tako je nekako sam toliko bila uz čoveka proteklih godina da mi je njegov oskar kao deo ličnog trijumfa, znam ludo je :)

Priča koju sam početkom meseca obajvila na svom drugom blogu, ne ova o kojoj ovde pišem ako vas interesuje čitajte je klikom OVDE

Sada da krenemo na teme (ako vas do sada nisam smorila)
1.Kada je tama oko tebe
Već sam napomenula u postu u poenedeljak, da sam imala veliki problem sa deprseijom. Iskreno ne znam kada je to krenulo, ali tako s vremena na vreme dobijem užasne misli (koje su zaista van pameti) i ne mogu da pobegnem od njih. Kod mene nije isto kao kod klasično depresivnih ljudi, zapravo ja sa veoma svesna toga da sve misli koje mi dolaze nisu racionalne, već plod bujne mašte. Međutim one me uhvate i ne puštaju, i imam utisak da sve što radim, neće da ide. Logičan sled je otiči kod psihologa, generalno-nemam  problem sa tim, posećivala sam ranije (smatrajte me za šta god, ali jesam išla), međutim kapirala sam da je moja depresija moja zavisnost o bol i loše trenutke i da se zavisnost  najbolje leči sama. Tako je u moj život došla knjiga Luize Hej „Kako da izlečite svoj život“. Iskreno nisam polagala nadu u knjigu-prosto ti life coush ljudi nikada nisu bili nešto u šta ja verujem međutim od momenta kada sam pročitala matnuru koja je glasila ovako: „U beskonačnosti gde se ja nalazim sve je savršeno, celo i potpuno, a ipak život se stalno menja. Ne postoji početak, a ni kraj, samo stalno kruženje i recikliranje supstance i iskustva. Život nikada nije zaglavljen, nije statičan, niti bajat, svaki trnutak je uvek novi i svež. Ja sam jedno sa moći koja me je stvorila, a i ta moć mi je podarila moći da kreiram svoje sopstvene okolnosti. Radujem se saznanju da imam moć da mogu da koristim svoj um na način na koji sama odaberem. Sveki trenutak života je nova početna tačka kada krećemo od starog. Ovaj treuntak je nova početna tačka za mene baš ovde i baš sada. U mom svetu sve je savršeno“.

Radila sam neki izazov od 30 dana, pa iskoristila priliku da objavim ovu gospodu :)

Onog momenta kda sam pročitala ovo, posebno rečenicu koju sam podebljala nešto je kliknulo. Idalje nisam verovala da će mene knjiga da izvadi iz depresije, međutim to me nije sprečilo da svaki dan sedem, odovojim sat vremena da radim gavlu po glavu knjige. I gle čuda odjednom crnih misli više nije bilo ni na vidiku. Žena miljama daleko od mene, je napisala da ja imam moć nad sobom, i ja kojoj ni jedan glas nije dopirao do uma, sam joj poverovala.
Idalje sam sklona da mi prođe tu i tamo koja misao po glavi, pitajući se-da li ja imam svrhu ovde? Ali to ne traje više od 3 minuta, vrlo brzo se setim da sama kreiram svoj svet i da u njemu je sve savršeno. Zato ovu knjigu prpeoručujem i vama, ja sama je naručila preko Delfi sajta OVDE ne znam koliko ispada sa sve poštarinom jer sam i sestri ejdnu knjigu naručila (Leto kada sam naučila da letim, ili tako nešto).  Da li ste vi ikada imali problema sa depresijom? Da li ste čitali Lujizu, slobodno pištie dole :)


2.Feminizam
Ljudi koji me znaju ili koji su ikada čuli moje stavove, umeju da pitaju da li sam feministkinja. Tehnički bih na to pitnaje  mogla da dam dosta odgovora i svaki bi bio tačan i ni jedan nebi bio tačan. Sa jedne strane ako je feministknjia žena koja se zalaže za aposlutno jednaka prava žena i muškaraca i koja ne veruje u tradicionalne uloge koje žena mora da ispunjava-ta sam 100%. Međutim ja sam feministkinja koja ima striktno damsko vaspitanje. Ja nikada nebih mogla da odem na nudističku plažu, ja nikada ne bih mogla da obučem nešto u čemu će svako moći da mi vidi sve što mi je prioda dala-niti želim, ja nikada ne bih mogla da poljubim (ne kao u obraz, pravi poljubac) nekog u javosti, tek pred mojom bakom, mene bi baka iz kuće verovatno izbacila da joj dođem polu gola i klot pijana, zapravo ja u klubove ni ne idem...Ja ne podržavam oprostituciju, pornografiju, meni je Rihannin spot za „Work“ odvratan , u tom pogledu ja nisam feminisktinja ono at all. Zato volim da kažem da sam feministkinja, damskih shvatanja, i jedna od najvećih želja mi je da jednog dana budem deo Amnesty international-a koji se bori upravo za ovo što sam navela.

Kad ja pijem kakao


Rasla sam u okolini gde kada bih sedela sa nekim nekim i rekla „ja ne želim decu“ ili „ja bih usvojila dete tamo negde u 45-oj“ ili „ne verujem u brak“ bilo jako skandalozno „to se ne želi, to se mora“ „koja je tvoje vrednost ako nisi udata i nemaš dece...“ sama moja srednja sestra ne kapira to. Ali to je moj izbor i tu niko ne može ništa. Odgajila me je žena koja se ’80ih razvela i u to vreme to je bila tabu tema, moja baka se nikada više nije udala, tako da ni ja nisam rasla pod učenjem da je brak nešto što mora da se desi. Ok ako se desi-desilo se, ali poznajući sebe verovatno je da nikada neće. „Zašto Sara?“ „To je najlepše na svetu Sara“ „Svako mora jednom da se uda Sara“. Drago mi je zbog toga ali Ne! Ovo je moj izbor, i tu ništa ne može da utiče. Ja donosim odluke, ja imam sovju glavu i sposobna sam da odlučujem o sebi. Čak i one koje žele da se udaju-ne morate biti domaćice. Ne moraš da kuvaš, ja ne znam da kuvam niti planiram da učim, dokazano je da su muškarci bolji kuvari. Ne kažem ja da oni sve trebaju da rade, daleko od toga, ali ako ti ne znaš da kuvaš, neka kuva on ti ćeš da opereš sudove i skloniš sa stola, ti ćeš da obrišeš prašinu, on će da usisa....Ne osporavam muškarce, ovde se samo radi o tome da se osobe gledaju jednako, bez obzira kojeg su pola, seksualanog opredeljenja, vere. Naravno da i za muškarce važi da odluke treba da donose svojom glavom, ne uticajem okoline. Jedankost ljudi, ne budite sluge i robovi.

Doručak :)

Vreme je da žene prestanu da gledju sebe kao nekog ko je rođen da ispuni neku ulogu, danas ta pravila ne važe.Svaki muškarac koji misli suprotno treba da pomisli da li bi voleo da njegova kćerka, sestra, najbolja drugarica, devojka radi nešto što ne želi, da li je to ok?Zapravo ne treba da pomisli to, već treba da gleda svaku ženu kao ljudsko biće koje vredi isto koliko i on. Ako muškarac želi da bude baletan, frizer, šminker OK! Ako žena hoće da bude rudar, automehaničar, vatrogasac isto OK! Ne postoji podela na muške i ženske poslove, ne postoji „tako mora“ NE! Apsolutno ne mora izbor je tvoj i ono što ti odlučiš utiče na tvoj život koji je vredan kao i život svake udate žene, svakog muškarca svakog živog bića. Počnite da gledate van granica ovog društva, tamo je veliki lep svet, pun otvorenih stavova. Počnite da vidite da ste dovoljno jake da možete ono što hoćete. Poštujem svaku osobu koja veruje u brak, svaku osobu koja želi veliku porodicu i sav taj džez, da svedem priču poštujem svaku osobu koja veruje u sebe i radi ono što želi, ne ono što smatra pod „moram tako“. Jednakost za sve, mi imamo istu moć.



3.Onaj čika sa Rihannom i Kanye-om West-om...
Da ja sam interent zavisnik, manje-više, čitam i gledam svakakva s......... Međutim stvar na koju sam naišla pre neki dan me je u istinu baš zaintrigirala. Naime listam neke članke na nekim sajtovima i tek išao je neki tekst o pesmi 4,5 seconds Rihanne, Kanye-a West-a i Paul-a Paul-a McCartney-ja. Dosadno mi je te onako spontano bacih pogled na komentare  kada među komentarima ugledah jedan na kome dete, po čijoj slici bih mogla da zaključim da ima godina barem pola decenije manje od mene i piše o tome kako je pesma super ali da Rijani i Kanjeu niije trebao onaj čika što svira gitaru. WTF!? Sedim, čitam i ne verujem. Da li je društvo dotle došlo da se zaista ne zna ko je osoba poput Pola Makantrija.  Ok ne pirijaju svakom Bitlsi, ni meni ne prija Dženet Džekson, a opet znam ko je. Stvar je u tome da opšta kultura ide daleko dalje od onog što si učio u školi, ona sadrži mnoga imena  koja možda nisu otkirla Ameriku poput Kolumba, ali jesu uradila nešto što je ostavilo tag na kutluru.


Radiću jednom listu omiljenih reditelja, ovog čovek možete da očekujete u vrhu, obožavam ga

Situacija 2. Moja srednja sestra, koja za razliku od većine svoje generacije ima sreću ili nesreću da odrasta sa filmofilmo i knjiškim moljcem kao što sam ja, pa zna više nego što bi se očekivalo da savremeni tinejdžer 21. zna, je bila na eksukrziji pre par godina. Kada je došlo vreme da se kupe pokloni ona je rešila da mi kupi knijigu u gradu u kojem je bila jer je, poznajuči dobro mene znala da me to najviše usreći. Kupila mi je „Doručak kod Tifanija“ Tutmana Kapotija, zna da film obožavam. Onako spontano pitam ja nju „Mašo, jel znaju tvoje drugarice za taj film?“ gde ona meni odgovara „Pojma nemaju, neke su čak mislile da je Odri mlada glumica i da je još živa“. Ok. Plače mi se, dokle je svet došao. Da li zaista ne gledamo oko sebe. Kultura je važna, važno je znati šta je „Zločin i kazna“ ali jednako važno je i znati da su Bitlsi obeležili jedan period, da su praktično izgradili muziku na način na koji nije bila izgrađena pre. Vežno je znati da je Odri Hepburn postala modna ikona i unela novu definiciju u žanr romantična-komedija. Da je Lusila Bal jedna od prvih žena koja je obeležila televiziju. Da je Meril Strip jedna od najuspešnijih glumica u istoriji (ako ne i najuspešnija)....


Retki trenuci kad ja obajvim sebe LOL

Kultura se proteže van onog što nas uče u školi i na fakultetu. Nikad nije kasno da se obrazuješ ponovo i ponovo. Ne moraš da voliš nešto, postoje samo par pesama Elvisa Prislija koje ja volim, ali trebaš da znaš, trebaš da budeš svestan da je neko napravio veliki pečat. Moja srednja sestra nije shvatala razklog zašto je važno da gleda Kuma, Šaindlerovu listu, Kad jaganjci utihnu i Sve o Evi (i ako su joj se svi na kraju dopali). Važno je jer je to pečat jedne epohe. To je kutlura. Ja volim književnost, volim da istražujem o različitim zemljama, volim slikarstvo, i upravu su ljudi da je to kultura i umetnost, ali i muzika i film su jednako deo kutlure i nečega što svako od nas mora da zna.



4.Who is that girl i see
U ovom delu želim da pričam o fizičkim promenama. Ne onim npr. kad odrastemo, pa se preomenimo (samnom to nije slučaj ja sam samo visoka sad, mada sam i tada za svoje godine bila, lik mi je identičan) već o onim koje sami sebi stvaramo. Blaži oblik toga je šminka. Tokom godina propratila sam mnogo YouTube guru-a gledala sve i svašta, slušala sve i svašta. U jednom periodu mi se činilo kao genijalno daja uzmem izkonturišem celo lice, pređem ga celom podologom, napravim novi pegib kapka, veće usne olovkom.... Onda sam negde još na početku februara sela pogledala se u ogledalo (onako nafarakana first class) i rekla sebi „ko je ovo dođavola“. Nisam ja, definitivno. Razmišljajući i sada o tome shvatam koliko smo mi svet ispravki, svaka od nas želi savršeno telo, savršeno lice... a onda sedneš čuješ Džona Ledženda i on kaže „Love your curves and all your edges, all your perfect imperfections“ . Zar cela poenta života nije da voliš svoje savršene nesavršenosti. Ja nemam savršeno lice, pokojna majka me je kada sam bila klinka zvala „bundevica“ zbog obraza koje i dan danas imam, ali više ih se ne stidim. Volim da stavim karmin, jer tako mi se čini da teram loš dan i to je sve, niko se neće prepasti kada me vidi bez šminke-jer tako stalno idem, tek ponekad kad poželim malo našminkam oči.Nemam ništa protiv da se zapravo devojke srede, sve dok to ne prelazi granicu da ti kada skineš šminku više nisi ni pola onog što si bila sa šminkom. Ok je, svi mi volimo po nešto da ulepšamo ali uvek treba ostati veran sebi to je na prvom mestu ❤

ato što sam Hipi u duši 

Zašto sam protivnik plastičnih operacija. Ostaviću vam članak OVDE, gde su neke od poznatih žena govorile o hirurgiji, obratite pažnju na odgovore Kejt Vinslet i Džulije Roberts, jer to je ono što ja mislim o hirurgiji. 
Glani razlog zašto ja lično odbijam da ikada  uradim ijednu operaciju je dučagak, ali imajte razumevanja. Naime, već sam rekla, da sam ja neko ko se lečio, ne zna da li sam napisala da sam se od leukemije lečila, dakle nikada nisam imala ni jednu operaciju (da kucnem u drvo), ali znam mnogu decu koja su se lečila na Hematoonkološkom odeljenju na „Institutu za majku i dete“ u Beogradu koja su morala na operacije. Kada vidiš da neko ko je dete mora na operaciju, a sve na svetu bi dao da ne mora na operaciju shvatiš da to što ti (konkretno ja) želiš manje grudi, ili ne voliš svoje buitine, ili hoćeđ bujnija usta...da je sve to jako sebično. ti si voljan da platiš da te operišu, dok neko leži i sve bi dao da to ne mora da prođe. Zato sam se zarekla-nikad na plastičnu operaciju osim ako jelte ne bude moralo iz zdravstveni razloga što je već druga priča.

Kad ja "učim" :D


Volite sebe na način na koji, kada se pogledate u ogledalo bez šminke vidite istu osobu koja je jednako lepa kao i ona našminkana.


5. Čovek koji me fascinira
U ovom završnom delu žeim da pričam o liku i dleu čoveka, koga ja zovem i smatram svojom zvezdom vodiljom. O Če Gevari, za one koji ne znaju ko je on bio ima dole negde Vikipedia, pa neka proguglaju malo. Uglavnom od momenta kada sam videla njegovu sliku, čudna stvar me je vezala za njega, zapravno ni ne znam ko je ali sam facinirana. Proteklog meseca sam o njemu čitala više nego ikad i svaki deo njegovog života sam upijala.

Najbolji momenat u celom mescu kada ustaneš u 5 ujutu i vidiš Leovo ime kao pobdnika 

Ne mogu da se ne zapitam, gde su ljudi koji imaju strast i želju nestali, gde su ljudi koji se ničega ne plaše? Zar nestaje ono što je nekada bilo. Zar je Če jedini koji je mogao da obeleži jedan period na ovakav način. Naravno rećiće ljudi da je bio previše divlji, i da ga je to odvelo tamo gde je, ne za mene za mene je Ernesto bio glas koji mi je jako žao što nikada nisam čula. Znam da je Sodelbrg režirao film sa Del Torom u glavnioj ulozi trebala bih da ga pogledam.


To je sve za ovaj post, u nedelju idu omiljene pesme iz mjuzikla, sledeća nedelja je posvećena zlatnom Holivudu ❤
Kako su vam se dopale teme koje sam obrađivala ovog meseca? Pišite dole?

I opet mica Marica <3


With love S.



18 коментара:

  1. Baš sam se nauživala s ovim postom. <3
    Falila mi je samo kafa. :D

    Veruj nisi jedina. Ja takođe upijam sve što ima veze s kulturom. Ponekad se osećam kao enciklopedija trivije.

    I meni se desi kada neko ne zna neke elementarne stvari.
    Primer iz mog života: ''A Bočeli je slep?''
    Ne moraš ga slušati, voleti i slično, ali to su valjda neke elementarne stvari majku mu. No isti ti koji ne znaju ko je Bočeli ne znaju ni koje Mekartni.
    Kada ga videh u cirkusu od pesme s ono dvoje, prva misao mi je bila - šta li mu je to trebalo..

    E jel to ona Sinatrina plejlista s YT od 5+ sati? Obožavam je :)

    Jao depresija, poznato mi je to.. I mene u poslednje vreme saleću neku mutni oblaci, again. A tako sam mislila da je to iza mene. Nekako sam postala obeshrabrena. Tražim neku poentu, neki smisao, a njega nigde.

    Moraću i ja pokušati s tim knjižicama. Meni su doduše Marfija hvalili. Moć podsvesti ili tako nešto.
    Hvala na preporuci.
    Što se tiče žena i celog karanfil šoua, sve se slažem.
    P.S. Sve je za ljude pa tako i psihijatar. Išla sam i ja. Srednja škols mi je bila dosta teška za psihu,kad te ne prihvataju, svašta čoveku na pamet pada.

    Treća srednje mi beše najgora. Mrzila sam svaki božji dan te godine i onda ne znam šta se desilo. Trenula sam se iznenada, odraste se valjda preko noći. Batalila sam sav crnjak oko sebe. Nema od tog leba.

    P.P.S. Drago mi je da si zdrava kao dren, evo kucam u drvo... Bićeš mi na umu šestog, slaviću iz prikrajka sa tobom.
    Ljubim te!
    Glavu gore i teraj napred :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno :)
      Ja što se tiče kulture "popujem" svima u okolini, ljudi me gledaju "imaš li ti život?" :D
      Ta Sinatrina play lista stalano je slušam, baš me nekako vrati u neko vreme (davno pre mene) obožavam njegov glas :)
      Ja knjigama nisam verovala i kupila sam je samo da razuverim sebe da ne može da pomogne, ali pomogla je takođe preporučujem neke humoristične stvari smeh je lek za sve :)
      Meni je srednja bila teška posebno jer sam došla paravo iz bolničkog kreveta bila sam baš outsider, posebno prve dve godine jer sam nosila periku i bila sam sebi ružna (od hemoterapije opada kosa :D)
      Hvala puno zdravlje je najbitnija stvar na svetu, ni svesna nisam bila koliko se bezpotrebe nerviram dok nisam završila na hamoterapiji :)

      Избриши
    2. Znam kako je, mrzim i samu pomisao na bolnicu. Tamo je dan najduži.
      I ja sam u srednjoj imala epizodu povratnika. Manje-više sam se nakon druge operacije u životu, opet učila stabilnom koraku.
      Pre toga sam s tri godine imala prvu operaciju.
      Cela ta godina mi je bila nekako čudna. Kao da sam zalutala..

      Inače uvek kažem da sam zahvalna na svemu što samv s ovo malo godina prošla. Bilo to i dobro i loše.
      Da nisam kroz sve to prošla, sigurno je - ne bih bila čovek kakav sam danas.

      P.S. Za smeh sam sama sebi dovoljna. Knjiga nikad nije bila potrebna. Osmeh mi je ujedno i lek i oružje protiv svega.
      Poprilično sam čudna. Osobenjak kad me prvi put vidiš, a potom, nakon deset sekundi shvatiš da ne zaklapam. Uz sve to praktikujem poprilično crn humor na mojoj malenkosti.
      Niko se nikada ne može sa mnom našaliti, a da me to uvredi. Uvek sam ja ispred njih sama sebi dam opičeni epitet kog se verovatno niko ne bi setio. Malkice sam i morbidna.
      Sve u svemu totalna sam škorpija.

      P.S. Ja sam konstantno u retro fazonu, jednostavno je the best.
      Frenkija obožavam <3

      Hahaha i mene pitaju isto. ''Kad ćeš da živiš?''
      Thank you very much.
      Živim već 23. godine :)

      BTW Svima popujem, takođe..
      Slažem se za silnu plastiku, as well.
      E da čekam GOT k'o ozeblo sunce :)

      Избриши
  2. Draga, baš sam uživala u ovoj mesečnoj šolji, mnogo zanimljiv koncept, teme, slike - kao i na prethodnom tekstu, moram da ti kažem - SVAKA ČAST!:)))
    Pravi mesečni kolaž, od zabavnih do sasvim ozbiljnih priča, neophodna doza kritike, ali i optimizma, sve u svemu, kao da čitam časopis ili gledam neku zanimljivu emisiju. Pun pogodak i samo nastavi tako.:)))

    Ako ti nisam već rekla, evo, da istaknem: hrabrica si prava i mnogo mi je drago što si zdrava, optimistična, što ti je duh vedar i što se ne daš. Prava si motivacija, zaista. :****

    E, pa, ovako: kad sam bila klinka, stalno sam na ono mamino:"Čovek je mlad koliko se oseća", prevrtala očima:"Ma, nema šanse". Istina je! Eto, ja imam 27, a osećam se (i sudeći po tome šta mi svi kažu) i izgledam kao brucoš, tu negde, 20-ak godina...mislim da nikada neću odrasti ("Petar Pan" mi je, slučajno ili ne, omiljeni crtać), u pozitivnom smislu. Svoj mladalački duh mi je veoma stalo da sačuvam i znam da sam detinjasta, ali, nije me briga. :)))
    Jednako sam kao i ti ushićena novim trejlerom za "Game of thrones", pa, ko će samo dočekati kraj aprila. Izgleda savršeno i uzbudljivo.

    Kupus zaista provereno deluje, ma, priroda je najbolji lekar. :)) Iz iskustva. Mislim da sam uganula nogu bar pet puta do sad, uvrnem je često jer stalno jurim negde i hiperaktivna sam.
    Samo napred sa pisanjem, divno je što priču smeštaš u jednu vrlo interesantnu epohu :))) i što je pišeš za baku.

    1. Sklona sam depresivnim i melanholičnim (ne)raspoloženjima, više nego što želim i više nego što je potrebno. Često sam pod stresom, protiv koga nekad ne znam kako da se borim, iako racionalno sebe ubeđujem da je besmisleno i da samo sebi time pravim probleme, ne vredi. Ponekad te slomi. Zato je, slažem se, mnogo važno pronaći odbrambeni mehanizam, nešto što će ti dati podsticaj i snagu. Bila to literatura, bavljenje sportom ili umetnošću, religija ili duhovnost uopšte, druženje, priroda, životinje - bilo kakav vid bekstva je odličan.
    Zato što nam je tempo života toliko stresan i toliko je sve oko nas, naizgled, teško i crno, da se lako zaboravimo i predamo očajanju.
    Psihijatar je takođe odlično rešenje, razgovor uopšte, pustimo te malograđanske predrasude.
    Meni je period srednje škole takođe bio haotičan, kao i Kaći, tražila sam sebe i kanalisala svoje neslaganje sa svetom u često preteranom buntu. Kasnije se to uravnotežilo, sazrela sam, ali uvek ostane način da se ne složiš, samo to pokazujemo više štedeći sebe.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno :)
      slažem se sa tim ja sebe nikako ne vidim kao nekog kome će skoro 22, ja sam sebi idalje negde tinjdžer a dokaz tome i fizički govori da ne smem baki da odem i kupim cigarete bez lične karte, jednom me je prodavačica u Maksiju gledala pet minuta u LK jer nije mogla da veruje da imam 21, čak mi je i čovek iz radnje rekao da izgledam ako da mi je 15-16. Takođe obožavam Petra Pana i ako mi je najomiljeniji Lepotica i zver :)
      Kupus je lek za mnogo stvar a meni je baka stavljala i na pluća da izvuče kad sam bila klinka (generalno moja baka je onaj tip koji glrlo leči natopljenom maramom u rakiju, gavu valerijanom... samo priroda a i naša oporodična doktorka isto tako)
      Uspevam da malo uz pomoć knjige malo uz pomoć nekih humorističkih serija/emisija izađem iz lošeg raspoložnja. Ali drago mi je da znam da nisam poludela i da se ne dešava samo meni :)
      Pominjala sam Katarini već i meni je srednja bila prilično teška posebno prve dve godine kada nisam imala kosu a imala što se kaže "20kg sa sve krevet" tada sam stalno išala kod psihologa :D

      Избриши
    2. Takve bake su najbolje. Imam i ja istu takvu :)

      Избриши
    3. Naravno, smatram da su pristojnost, vaspitanje i osećanje mere nešto što nema veze sa godinama. Kao i ono što si pisala u vezi sa izgledom, skidanjem itd. - neka elementarna kultura ponašanja i samopoštovanja sad se tumači kao "konzervativnost" i "staromodnost", samo zato što nas sa svih strana bombarduju besramnošću. :(

      Moja baba je ista takva! :))) Žena-zmaj. Ništa bez njih.

      Deca u školi znaju da budu baš bezobrazna, posebno kada je neko drugačiji od njih, ili ne daj Bože bolestan, siromašan i sl. To povređuje kad si mlad, posle nekog vremena shvatiš da su za žaljenje. Sve prođe. :)

      Избриши
    4. Baka najbolje zna da leči, meni su doktori u bilnici govorili da cvekla ne može da mi pomogne ali upravo mi je cvekla digla krvnu sliku, kad god mogu da ne podležem lekovima uvek biram priridno, jeste možda malo duže traje ali ne šteti organizmu
      Moja srednja sestra je pesak u bubregu praktično izlečila uvin čajem, brusnicom i prolom vodom ništa od lekova nije takla :)

      Избриши
  3. 2. Što se feminizma tiče, o njemu imam prilično oprečna mišljenja...hm, smatram da se jedna DOBRA ideja danas, dospevši u ruke pogrešnih ljudi, izokrenula u svoju krajnost. Baš kao i borba za ljudska prava ili sticanje doktorske diplome, npr. Feministikinje su izašle na loš glas zbog najbučnijih predstavnica, koje zapravo to i nisu.
    Sa druge strane su mi te provincijalno-"patrijarhalne" dušebrižnice, njihovi kalupi i predrasude. Isti su mi i jedni i drugi, samo dve strane iste zadrtosti.
    Oduvek mi govore da imam "muški mozak". Nikad se nisam uklapala u tipičnu sliku "srpske devojke/žene". Ne interesuje me kuvanje. Ne planiram da se udajem. Ne želim decu. Izrazito sam samostalna i volim svoju slobodu. Neću da se silim na nešto što mi ne prija.
    U životu uvek težim da nađem zlatnu sredinu i da sledim svoje potrebe i stavove.
    Da se ne ponavljam, pisala sam o tome prošle godine, pa evo teksta, ako budeš raspoložena baci pogled. Tu sam baš o većini ovoga što pominješ razmišljala, tako da te sasvim razumem.:))




    http://alittlerunaway.blogspot.rs/2015/09/zena-majka-kraljicaa-kada-ziveti.html

    I jedan stariji tekst, isto sa bloga, u vezi sa Osmim martom:

    http://alittlerunaway.blogspot.rs/2013/03/kome-treba-osmi-mart.html

    Imam istu ovu crvenu šolju kao ti!:))) Zapravo, imam svih pet, jer se moj brat navukao na testenine uz koje su se prodavale, a kako su bile povoljne, od januara skupismo čitav komplet. Lepe su.:)

    3. Baš sam nedavno sa bratom komentarisala to nza Mekartnija. Strašno je što danas mladi uopšte više ne cene opšte obrazovanje, opštu kulturu, što ima toliko mogućnosti da se sazna i dođe do informacije - a većina je ograničena, nema želju da istražuje, upoznaje svet, čak se ponose svojim neznanjem! :(
    Kakvih sam se lapsusa naslušala, mogu knjigu da objavim...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam neko ko ne veruje u brak, i to nikad nisama krila. Ne vidim sebe kao udatu niti kao nečiju majku, biću najbolja tetka na svetu ali ne želim da rađam i svako žensko ima pravo na isto :)
      Upravu si na žalost jedan pravac vode predstavnici koji su na još veću žalost jako loši predstavnici
      E slatko sam se nasmejala na ovaj tvoj tekst "„Žena, majka, kraljica“…a kada živeti?" odlična kritika društva koje danas je postalo takvo da postoje stvari koje se "moraju" :) Takođe sjajn tekst o osmom martu :)

      Избриши
    2. Isto! Ja znam da ne bih bila dobra majka, naprosto, nemam to u sebi - "instinkt" ili kako već zvali, previše sam ambiciozna, želim toliko toga da doživim, vidim, posvećena sam 100 % svom pozivu i zašto da uništim tuđi život? Nije dovoljno roditi, to može svako - gajiti i vaspitati je ogromna odgovornost. Sad kad vidim kako se moji vršnjaci i mlađi razvedu brže nego što su sklopili brak,a i to obavezno zbog trudnoće, strašno...žao mi je jadne dece. Lako je biti neodgovoran prema sebi, nemaju pravo da to budu prema drugima.
      I ja uvek to kažem - biću najbolja tetka na svetu!:))))
      Moja najdraža tetka nema dece, udala se prilično "kasno" za standarde malograđana i uvek je zbog toga bila meta predrasuda, ali, meni je u svakom smislu jedan od uzora - obrazovanje, maniri, stav...

      Избриши
    3. Najvažnija stvar na svetu je da čovek radi ono što ga čini srećnim, ako te nešto što toliko može da utiče na tvoj život na čini srećnim onda nije vredno raditi, zato se zalažem za jednakost svako je individua za sebe
      Ja imam listu zemalja i isečke iz Nacionalnih Geografija koje želim da obiđem bar jednom u životu, trenutno je ne izvodljivo (studiranje je skupo) ali kad diplomiram odmah krećem da štedim, imam toliko ciljeva i ni jedan ne uključuje majčinstvo i brak :)

      Избриши
  4. 3. Izuzetno važna tema i drago mi je što neko tako mlad razmišlja tako trezveno. :)
    Nikada ne bih podvrgla sebe plastičnoj operaciji. Svi smo nezadovoljni nečim, ali, ne vidim poentu da prestanem da budem - JA. Sa svojim nesavršenostima, ali, akcenat na SVOJIM.
    Protivnik sam bilo kakve uniformisanosti.
    Teško je danas biti mlad, zato što mediji nameću potpuno ludačku i nerealnu sliku, ideal "lepote", još od ranih školskih dana. Kao tinejdžerka sam bila veoma iskompleksirana, bez razloga. Nisam se sviđala sebi. A to te samo odvede u probleme, poput poremećaja u ishrani. Glupost.
    Učimo da volimo sebe, postepeno, to je poenta.
    Inače, i ja obožavam šminku. :))) I nakit, garderobu (retro, vintage fazon osamdesetih, zhvala mami i tetki na nasleđenim krpicama), volim da izgledam jedinstveno. Ne šminkam se previše, samo oči (puder nikad u životu nisam stavila) ful - maskara, senke, ajlajner. Lepo mi je sve to. :))) Shvatam stil kao nešto veoma bitno, način da izrazimo svoju ličnost, zato se rastužim kad vidim ove klonirane devojčice i devojke na ulicama, sve kao iz fabrike. :( Gde je tu individualnost, prirodnost?

    5. "Moja ljubav Če"!
    I dan-danas mi na vratima ormara visi njegov poster, onaj čuveni portret na crvenoj podlozi. To je stara slika, još iz nekih maminih novina sedamdesetih. U srednjoj sam čitala mnogo o njemu, pisala sam i seminarski na završnoj godini Gimnazije. Divim mu se, jedan je od mojih heroja. Takvi ljudi pomeraju svet. :)))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Danas su ljudi kuturloški neobrazovani ne idu dalje od narkomasnkih pesmamam koje se čuju po splavovima i kubovima
      Takođe upravo si ubola poentu koju sam htela da iznesem, INDIVIDUALNOST kod ljudi svi se danas šminkaju an isti kalup, vidiš jednu, video si ih sve. Opsesija da moraju da se imaju puna usta svrršeno sečeno lice...
      Ja volim da kombinujem punk stil sa stilom '20ih (omiljena dekada) i '50ih. Npr Cate Blanchett ona mi je ikona toga kako bih jednog dana volela da izgledam, prirodna šminka, elegancija kada nešto nosi i u pokretu...sa tim da ja obožavam da mažem usta u najluđim bojama
      Če je vanvremnski čovek primer za generacije koje dolaze, velika inspiracija :)

      Избриши
    2. I ponose se neznanjem. Npr, "Ne znam da čitam", to je kao fora...

      Ježim se kad vidim ove nacrtane/tetovirane obrve, ispeglanu kosu, narandžasto lice/pet centimetara kreča, napućena usta....gadno!
      A zanimljivo, mene su u školi kao klinku ismevali jer imam veća usta, da bi me posle u Gimnaziji zapitkivali da li su silikonska ?!?
      Slažem se za sve, Kejt, Čea (meni je to što je bio lekar dodatni plus)...
      Ono što volim kod prošlih epoha bila je PRIRODNA harizma, lepota, posebnost ljudi...svi su bili jedinstveni po nečemu. Zato traju.:)

      Избриши
    3. Svi su pre bili prvenstveno ono što ovi danas svim silama izbegavaju - prirodni.
      Kakvi su na svet došli takvi su sa njega i otišli.

      Eh, sa čime se sve danas ne ponose. Bruka. Propadamo načisto kao društvo.

      Избриши
    4. Moja najmlađa sestra (11) nije htela da čita lektiru jer su joj se u školi deca smejala što čita lektiru, sreća da imamo takvu baku da nas usmerava da ne slušamo tuđa mišljenja
      Ja najviše volim kako su nekda izgledale žene, taj vintage stil jer nije bilo veštačkih osoba, stariš normalno, da citiram Džuliju Roberts "Na tvom licu je tvoja životna priča. To ne treba da bude priča o odlasku kod hirurga"

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor