Search This Blog

Chit-chat with S.




Pozdrav dragi ljudi. What’s up? Današnji post je došao kao jedna spontana ideja koja mi se na prvi pogled činila nepotrebnom vodeći se mišlju da će te svakako čitati „Mesečnu šolju“ u nedelju, pa zašto onda ovo. Ali nekako sam poželela sa malo razgovaram sa vama opušteno o raznim mislila, dešavanjima i stvarima koje prolaze kroz moj život. Ideja se javila iz mog video dnevnika. Kako moj lap-top ima odličnu kameru da bih vežbala engleski bez akcenta (koji ja ni prirodno nemam ali nemam nameru da imam bilo kakav) počela sam da snimam video-dnevnik svakog dana pa mi je palo napamet da to prenesem na blog. To koliko će ovaj post biti spontan govori i činjenica da ja nemam pojma ni koji će naziv nositi, da li će postati rubrika  niti bilo šta drugo. Neće biti naslova i podnaslova već u opušteno četovati sa vama o Random stvarima koje mi prolaze kroz glavu. Ovaj post je sam po sebi eksperiment, nemam pojma kako će te prihvatiti ovako nešto, ali nadam se najboljem
Let ‘s go 😉




Januar je bio čudan mesec za mene, da me sada pitate kako sam ga provela i šta sam radila nemam pojma ali znam da me je pošteno izdrmao i da sam se većinu meseca osećala kao pregažena voćka. Anksioznost nije birala kada će se vratiti, moja stara prijateljica nije me dugo posetila, pa je rešila da me vrati u lavirint iz koga sam jednom uspela da nađem izlaz. I šta sad? Sedim i govorim svojoj glavi „ohladi čoveče i vadi me odavde, znaš i sama da su mi lavirinti uvek bili jezivi“ ali ona me pogleda i kaže „Ne mila, sama moraš da nađeš izlaz u tome je čar igre“. Ali ja sam borbeni ovan, pa ni sada kao ni pre ne dozvoljavam da me opako stvorenje uzme pod svoje. Moj kontakt sa ljudima sa kojima sam inače kontaktirala sveo se na minimum, ja kojoj je pisanje prva ljubav nisam imala želju da sednem i svoje prste stavim na tastaturu i kucam par rečenica, odgovarala sam slabo i govoru neredovno. Smešno zvuči sada kada pogledam ali pisanje bloga i odgovaranje na komentare tada je delovalo kao višečasovni napran posao posle koga više ne možeš da stojiš na nogama, ne osećaš ruke. To je caka anksioznošću, osećaš se bolesno čak i kada nisi. Prve dve nedelje sam je pustila „uzmi sve iz mene srećo neka, nije mi žao“ treću nedelju sam stala na noge, nedelju nakon toga sam počela da trčim sada…sada se može reći da letim, ruku na srce nizak je to let ali je let i to me čini srećnom. A kako sam pobedila, to je bar lako, vidite moja anksioznost je zaboravila najvažniju stvar, moja saputnica od rođenja je moja pozitivna energija.


Anksioznost kad vidi mene nakon duog perioda


Na početku februara osećala sam se mnogo bolje, ali bio je to ozbiljan rad na sebi. Rutina koju sam sebi stvorila doprinela je mom mentalnom stanju i drastično sam se bolje osećala. Isprva sam morala da isključim svoj um barem na par minuta. Pomoću jedne aplikacije na telefonu naučila sam meditaciju koja mi je pomogla da svoj um kontrolišem, tih deset minuta mi sada iz ove perspektive deluju neverovatno malo a na početku sam zaista mislila da neće imate efekta, međutim ispostavilo se da grešim. To sam shvatila negde na petom-šestom danu učenja meditacije-moj um je čist i moj um ne razmišlja. Sveska u kojoj svako jutro pišem tri strane svojih misli mi je mnogo pomogla, ostavila sam sve što mi je u glavi tamo, preporuka za vas pišite tako nešto ja to radim svakog jutra i lepši je dan kada se oslobodiš negativnih misli od juče. Potom sam napravila „Happy playlist“ na telefonu i naterala sebe da svakog dana po deset minuta pustim pesme, stavim slušalice i blesavim se po sobi-ma terapija čoveče, nije me sprečilo ni to što sam se tri četiri puta fino polomila jer hvala Bogu imam dve leve noge, ni to što i baka i obe moje sestre verovatno imaju trajno oštećenje sluha od mog glasa (par puta su ušle u sobu misleći da me nešto boli i to nije šala pa vi vidite)…ništa peva Sara i uz BTS (doduše samo one delove na engleskom čisto da ne opsujem slučajno na korejskom jeziku jer je naučiti istoriju sveta za 3 dana lakše nego njihov jezik)…da terapija. Ali pošto je ovo iskren post, iskreno ću vam napisati da je ono što je meni zaista pomoglo bio sarkazam. Sarkazam? Da dragi čitaoci, sarkazam. Moje sarkastične opaske (a ja sam hodajući sarkazam) na sopstveni život su me bukvalno digle sa dna. Kada sam počela da se smejem sopstvenom životu, počela sam da se vraćam u normalu.


Ja, kada sam sama u sobi



Mislim da sam mnogo ribala januar. Jesam . Vreme je da stanem. Imao je on i dobre stvari. Jedna od njih je svakako bila knjiga „Call Me By Your Name“. Oh sama pomisao na opijenost prvim stranicama koje sam osećala me ježi. Većina vas koja čita moj blog neko vreme zna, a za vas koji me prvi put čitate ili ste tek počeli, ja važim za osobu koja je romantična…pa kao daska npr. U meni ima tog ženskog gena za romantiku koliko i u ovom stolu za kojim sedim dok vam kucam (p.s čestitke onima koji mogu lap-top u krilo i da legnu u kucaju tu disciplinu još nisam savladala). Ali rekla bih da jesam strastvena (ne u stilu erotskih shit romana). Volim da čitam o romansama koje odišu pravom dubokom strašću, zato volim „Južno od granice, zapadno od sunca“, moji omiljeni ljubavni filmovi su „Kraljevska Afera“ i „Engleski Pacijent“…sve su to romanse koje pre vezuje duboka strast, nego ljubav i romantika, patetika…Ali istina je da Aciman i Murakami imaju jako sličan stil barem kada se radi o ove dve knjige. Zapravo kao i „Južno od Granice“ i ova knjiga obuhvata romansu baziranu na dubokoj utemeljenoj strasti još važnije obuhvata osećaj jednog grada i jednog vremena. Sada Murakami svoju priču smešta u nizu godina dok Aciman to smešta u jedno leto. Ali ta Italija, te ’80-e, taj osećaj koji pruža je nešto zaista specijalno. Što je još jednom potvrdilo da ja ne mogu da volim nešto što ne osećam, no o filmu i knjizi koju vam pominjem pričaću (udaviću vas) sledeće nedelje da ne smaram sada, ovaj osvrt na moje misli koje su tokom januara često lutale ka Eliju i Oliveru i njihovom letu je dobar uvod za problematiku koja me je do sredine februara razarala, ne kao anksioznost pre kao muva koju ne mogu da ubijem a strašno me nervira…




A radilo se o čitalačkoj blokadi…ili sam barem ja mislila da je čitalačka blokada. Početkom februara počinem ja da čitam „Tri musketara“ stoji mi knjiga od negde novembra, red je da je uhvatim mislim u sebi. Prvi dan sam sat vremena čitala prvu glavu (figurativno govoreći da neko ne pomisli da mi je zaista trebalo toliko) da bih sutradan shvatila da mi je toliko bila interesantna da ja pojma nemam o čemu sam ja to čitala, ne ne šalim se ozbiljna sam. Vukli smo se tako ja i „Musketari“ dobar deo februara pa brat-bratu do pre tri dana, četiri jer vi ovo čitate u utorak. Negde u isto vreme kada sam počela da shvatam da mi ovo sve teže ide, počne mene knjiga da proganja. Ozbiljna sam, non-stop ja nailazim na nju, na nešto vezano za nju i počnem da razmišljam o njoj konstantno, ali ostavim ja to „uvalila si se u Musketare Sara sad ima da ćutiš i da čitaš“ duboko u sebi znam da je OK da odustanem ako trenutku ne mogu, hej pa  moj omiljeni citati iz bilo koje BTS pesme kaže ovako „Live however you want, it’s yours anyway. Stop trying, it’s okay to lose“ ali ne odlučna sam ja. Međutim jedno veče ukucam ja random sajt za filmove (sajt koji vam preporuči film, kad sami ne znate šta da gledate), i izađe meni film „Easy A“ vidim Ema Stoun igra glavnu ulogu, vidim da je komedija, pa kao daj da pogledam. Kad ono film koji se dosta bazira na toj knjizi čak se i ta knjiga pominje u filmu. Noć nakon toga sanjala sam da je čitam, tada sam shvatila da nema razloga da poričem, vreme je da uzmem da je čitam. Ostavila sam „Musketare“ nije još naše vreme (Dima sin ima definitivno stil pisanja koji meni više odgovara), i znate šta jako mi se dopada to „Skerletno slovo“.





Želim da poslušam pesmu BTS-a „Young Forever“ ali znam da ta pesma govori o tome kako je mladost kao i slava i karijera prolazna, nisam spremna da je čujem. Kada sam slušala njihovu pesmu „Sea“ imala sam suze u očima i nisam se dobro osećala tokom dana, isto je bilo kada sam slušala „Born Singer“. Ja nisam neko ko plače, ali može se reći da su me jako emotivno dotakle. Definitivno ću je odlušati uskoro, moram da pređem taj most. Kad smo već kod k-popa imam neku love-hate vezu sa k-popom ne znam kako ljudi mogu da slušaju toliko različitih k-pop umetnika ja imam 5-6 (sa tim da je Temin tu i kao solista i kao član  benda SHINee), mnogo je to ljudi za zapamtiti ali generalno BTS mi je jedini originalan, svi ostali su mi gore-dole na isti kalup.





E gledala sam juče „Nemanjiće“ zapravo gledala sam nešto malo (ili bolje rečenu prekjuče jer ja ovo kucam u ponedeljak a vi čitate u utorak) ajde što izgleda smešno, nego što ima 0 smisla. Prekinula sam kada sam čula beogradski akcenat, to je bilo too much.  I onda me neko pita zašto ne gledam domaće serije. Eto vam odgovora. Dragi reditelji, scenaristi, producenti ako već imate keš (neke su dobre pare uložene koliko sam čula ali ne znam detalje) ko Boga vas molim bar se potrudite da napišete nešto kvalitetno. Nema teorije da nema nekog dobrog istoričara da vam pomogne sa detaljima u celoj Srbiji. Ja sam samo čekala da dođu trubači i cajka da počnu da pevaju braći dok oni vade iPhone da opale selfie. Katastrofa. Dakle pogledala malo i više ne. 


Ja dok gledam Nemanjiće

Ne znam koliko vas zna da ja imam bookstagram (ili nešto što liči na to). Istini na volju mnogi ovo uzimaju za jako ozbiljno, pa se trude dosta i oko dekoracije i postavke a kao i za sve u životu mene „boli uvo“. Ma jok brale nikada nisam fotkala nešto duže od 3 minuta. Ušla sam u to sasvim slučajno i mada moj profil ne uključuje samo bookstagram slike, tu negde mogu da nazovem sebe bookstagramerom …u pokušaju. Uvek me fascinira kada vidim koliko ljudi ulože truda u sve to. Iskreno knjige ne volim najviše da fotkam. Moja stvar su pejzaži, to volim. Posebno poglede sa visine. E sad da ja nisam lenčuga, kakva jesam ja bih možda i izašla iz kuće, ili sela i otišla u drugi najbliži grad. Sa druge strane moj (nepostojeći) socijalni život, i moja lenjost koju mrzi da se sastavi i ode uvek preovladaju pa tako mogu da sanjam pejzaže. OK je mogu da živim sa tim. Međutim dugo sam razmišljala o uspehu što na instagramu što na blogu. Čoveče ti stvarno moraš uložiš u promovisanje. Ja komentarišem samo 2-3 bookstagram profila, gotovo nikada ne odgovaram na priče a u darivanjima ne učestvujem jer mi je pravilo „taguj drugaricu kojoj bi se ovo dopalo“ toliko bezvezne i strašno me je blam da nekog tagujem da bih pre  umrla nego to uradila. Nisam ja najsocijalnija osoba, ako mi ne priđeš prvi da ostvariš kontakt teško da ću ja to da uradim, to nisam ja. Tako da sam tu pala pre nego što sam uopšte počela. Isto je i sa blogom. Nema šanse da bih pisala nekom „poseti moj blog“ ma tačno bih se pre ubila nego napisala to. Marketing čoveče, baš sam loša u tome, ali to je OK jer meni je život jedno dobro zezanje i kao takav mi je sasvim super.


Moje fotke nastaju za po 3 minuta, prosto me mrzi da ih postavljam specijalno




Linkovi vezani za ovaj post (ako želite više da pročitate idite na "open link in new tab" jer ne mogu da namestim da se sam dirketno otvara u novom):
I to je negde to, osećam se kao da sam skinula neki teret sa sebe koji sam dugo nosila. Nadam se da vam se ovaj čudan post dopao,  niti sam imala spremne teme niti sam znala o čemu ću pisati ali sam se baš dobro zabavila. Sad ima da se ubijem smišljajući kako ovo čudo da nazovem. Kako vam se dopao? Pišite mi utiske dole baš me zanima. 😉

Hvala na čitanju,

With love, S.




9 коментара:

  1. Ja te od skoro pratim, zadnjih par meseci, i jako mi se dopadaju tvoje rubrike i razmisljanja. Sa anksioznoscu sam se i ja borila u svojim 20im godinama, i dobro je sto si svesna sta ti ona radi i sto se boris protiv toga, jer je to dobar put ka prevazilazenju takvih osecanja. Ja sam dosta radila na sebi i svojim slabostima i uspela sam da prevazidjem i dosta svojih strahova i sl, ali za to je potrebno zaista mnogo vremena, cak godina. Kljuc je u tome da prihvatis sebe onakvom kakva jesi ali i da prihvatis to da mozda okolina nece uvek da te prihvati, i kad to jednom ZAISTA prevazidjes, onda si na konju. Zvuci da je lako, ali bas i nije. Sto se citanja tice, mama mi je bila u gostima dve nedelje pa sam zabatalila citanje skroz da bih provodila vreme sa njom, pa cu sad polako da se vratim u neki kolosek. :D Pocela sam da citam "Little Fires Everywhere" od Celeste Ng. A TV nemam pa "Nemanjice" ne mogu da gledam i zao mi je sto ne mogu da vidim nijednu epizodu pa da vidim sta je to sto ne valja, ali vidim da svi imaju ujednaceno misljenje, pa vam verujem. :) I interesuje me, ako mozes da mi kazes, koji je to random sajt za preporuku filmova? :D Prvi put cujem da to postoji! Odlican post! Hvala!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moram da se ubacim i nadovežem, vraćaš mi nadu da se sve nevolje iz dvadesetih mogu prevladati snagom volje i borbom. Deluje mi da odricanjima iz studentskih dana, preispitivanju sopstvenih odluka, pokušajima da se izborim nema kraja, a opet istrajavam, drugačije ne mogu, ne umem protiv svoje prirode i načela. Utešno je čuti da nisam usamljen "slučaj". Hvala.:)

      Избриши
    2. Ma kakav usamljen slucaj! Ima nas gomila. I to su uglavnom mladi natprosecno inteligentni ljudi - znam ih nekoliko. :) Eto, ti i Sara ste u prednosti u odnosu na mene jer ja u vasim goidnama nisam bila spremna da pricam o onome sto me muci, pa je patnja trajala u beskraj, kako mi se tada cinilo. Ali, bitno je da imate nekoga sa kime mozete da "oci u oci" podelite svoja osecanja, ali i da radite na resavanju problema. Svet ne mozete promeniti ali mozete sebe. Manje se davajte ljudima, i ne ocekujte nista od njih, pa ce vas prijatno iznenaditi promena u ponasanju ljudi u okruzenju. Znam da ovo mozda zvuci sebicno, ali za pocetak je potrebno. Kasnije se to da izbalansirati. Da ne "pametujem" vise... O:) Izvinjavam se ako sam preterala!

      Избриши
    3. Hvala ti (ili hvala Vam ne znam da li je potrebno da persiram ili ne). Ja za divno čudo uprkos tome što se od tinejdžerskih dana sa njom borim ima prilično svestan um, možda jer sam prirodno staložena pa mi je svest mirna i zna šta se dešava ne znam.
      Hvala na savetu. Prihvatanje sebe je jako teško, ja sam zbog te nesigurnosti uništila sebe u periodu srednje škole. Čitala sam "Little Fries Everywhere" u decembru meni je bila prosečna knjiga koliko su je hvalili očekivala sam bolje.
      Ja sam na Isidorinu preporuku pogledala Nemanjiće i to je razočarenje života .
      nema problema imam dva sajta
      1: http://www.suggestmemovie.com/
      i 2 koji češće koristim : https://www.randomlists.com/random-movies

      Hvala na komentaru :)

      Избриши
    4. Hvala na odgovoru, i mene nemoj da persiras, molim te. :D Nema potrebe.

      Избриши
  2. Odlično mi deluje zamisao, pa se odmah upisujem na listu redovnih sagovornika!:) Samo, "ćete" ide sastavljeno, eto kad već komentarišem uporedo sa čitanjem, da ti dam sugestiju odmah, pa ne zameri što je ovako javno. Uglavnom, dobra ideja, pošto često neka tema bude zanimljiva, ali ne znamo gde bi je uvrstili ili nema dovoljno materijala za poseban tekst, tako da je ovakvo rešenje najbolje.
    Redom:
    1. Prvo, da pohvalim tvoj stil, otvoren, neposredan, kao da razgovaramo "oči u oči" i mislim da je to jedna od najvećih prednosti tvojih rubrika poput "mesečnih favorita" ili "mesečne šoljice kakaoa", evo sada i ove - to što si spontana, umeš da pristupiš čitaocima kao SAGOVORNICIMA i onda držiš pažnju od početka do kraja teksta. Bravo.
    Primetila sam da te nema i mogu samo reći da mi je drago što se oseća da je kriza prošla, svima nam naiđu teški periodi, kod mene to bude smena depresije i anksioznosti, ali se borim radom, međutim, nekad nema svrhe "driblati" sebe, uzmeš pauzu, napuniš baterije, pustiš da prođe - i onda ideš dalje.:)
    2. Pričale smo o ovome, hvala ti mnogo što deliš svoje iskustvo i metode vraćanja u igru, svi imamo neke svoje, npr. ja ne zapisujem misli, ali pišem dnevnik već 15 godina, uglavnom svakodnevno i to mi mnogo znači, a i pomaže, zatim, isto slušam muziku barem dva sata dnevno, izađem pa šetam čak i kada nemam neka konkretna posla u gradu, čak i kad je hladno - sat, dva hoda mnogo pomognu, razbistre se misli i napunim se energijom. Meditaciju nikada nisam probala, deluje mi kao "špansko selo" i nešto što nikada neću uspeti da savladam :), ali ko zna....mislim da je trik, šta god radili, u SAMODISCIPLINI i uspostavljanju određenog ritma života koji nam odgovara, uz povremena dopuštenja da "iskočimo" iz tog ritma.:)
    Za dve leve noge i pevanje koje bi drugi platili da prestane - ta sam, razumemo se.:)
    3. Šta da ti pričam kad je moj omiljeni romantični/ljubavni roman - "Orkanski visovi"! Znači, nekonvencionalno, uvrnuto, mračno, a duboko, ne mogu da svarim patetiku, kliše, praznu sentimentalnost. Za ovaj film i knjigu sam čula mnogo pohvala, prvo od tebe i zato sam stavila oboje na listu, nadam se da će opravdati očekivanja.:)
    4. Sve u svoje vreme, ništa ne treba siliti. Ako nije za fakultet ili posao, ostaviš knjigu, pa kad si raspoložena, svakako ćeš je bolje shvatiti, lepše doživeti, uživati u njoj. Isto važi i za serije, filmove, muziku...:)
    5. Mene "Forever young" od Alphaville-a slomi, što da krijem.:(
    6. O "Nemanjićima" ćemo u nedelju...inače ću da ispišem roman, bolje da se suzdržim. Opet, ne mogu reći da serija nije edukativna, saznala sam novu reč, novi izraz - "pričvrljiti nešto"!:))) Naravno, ovo je ironija, doduše, Sloboda Mićalović kaže da smo mi što kritikujemo "nedovoljno obrazovani"...
    Postoji nekoliko ODLIČNIH domaćih serija, ali uglavnom su stare po 30 godina. Verovala ili ne, jedna od najboljih istorijskih serija koje sam gledala u životu, upravo je naša, snimljena osamdesetih i zove se "Vuk Karadžić", scenario je pisao Milovan Vitezović, reditelj je Đorđe Kadijević - što samo po sebi govori mnogo, glumačka ekipa da se onesvestiš, snimano godinama, studiozno, osamdesetih i još uvek je neprevaziđena. Znači, može, samo mora da se radi više, a manje hvali.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nisam primetila da mi je word sam odvoio reči, ja inače pustim na onaj check reči i ne obraćam mnogo pažnju

      Tako sam nekako i zamislila post, mada generalno ja kada sam "ozbiljno" počela da pišem blog moja ideja je bila da ovde pišem kao da pričam sa nekim. Ja nisam ni novinar niti neko stručan, a i sama više volim kad čitam nešto što im direkni kontakt ne kao da pišem knjigu, plus ovo sam baš spontano napisala tako da valjda i odaje takav utisak.
      Ja mislim (da kucnem u drvo) da je prošla dugo me nije taj težak period uzeo pod svoje, ali sad je gotovo.
      Meni šetanje inače prija međutim u ovom periodu mi je više prijalo ležanje, umela sam po dva tri sata da ležim i slušam muziku i da ne ustajem dok mi je pogled nja ljude izazivao još goru situaciju i bacao me u veći bedak :D
      Nisam ja naučila pravu meditaicju u principu to se sve svodi na čišćenje uma odnosno da počneš da gledaš svoj um kao kišni dan-kad je kiša oblaci se nadviju i deluje kao da vedrog neba više nema ali ono je konstantno tu samo ga prekrivaju oblaaci. Dakle legneš i koncentrišešse na dianje duboko ne na sovje misli. Prvo bude zeznuto jer te sve živo ometa ali se brzo navikneš.
      Zaboravila sam visove! Bravo! i Njih obožavam.
      Isidora ne ćelim da zvučim narciosino ili nešto slično ali sam gotovo u potpunosti sigurna da će se tebi dopasti ima neku energiju (mada su priče skroz drugačije) kao Stand By Me baš sam imala de ža vu gledajući film i odmah sam znala na šta me podseća.
      Jedva čekam da vidim šta si spremila radujem se unapred.
      Ma moglo je da se uradi, ne znam zašto nisu iskroistili već priliku kad imaju i keš i dobru tehnologiju.
      Zbog tih slabo obrazovanih će njen rejting da opadne pa neka razmisli.

      Избриши
  3. 7. Ne mogu da kažem da nešto gotivim Bookstagrame, Instagrame i slično. Postoji par profila koje rado pogledam, npr. naše Ivane, vidi se da mnogi ljudi baš ulažu trud da sve to lepo izgleda, ali uglavnom mi sve "vrišti" na samopromovisanje i nabijanje kompleksa u stilu: pogledajte moj savršeni život, putujem, jedem fensi klopu, fotkam skupe knjige (koje ne čitam), imam čiste čarape :)))) - OK, sad malo karikiram, ali to je otprilike to. I slažem se, postoji mnogo truda, ali ima i egocentričnih kompleksaša, a naravno, potrebno je uložiti i vremena i sredstava da bi se isplatilo. Što se tiče moljakanja da mi neko "zaprati" blog, to niti sam radila niti bih, klinački je, nekako jadno.
    Tvoje slike su lepe baš zato što se vidi da su nenameštene.
    Kao i ovaj tekst!:) Eksperiment uspešan, uživala sam!:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jaoj Isidora to je samo površina. Ja lično nikada nisam imala kontakta sa takvim ljduima (barem ne lično) ali veruj mi da postoje ljudi koji idu predaleko često se i šlihtaju izdavačkim kućama (što meni nije logično nikako niti bih mogla to da radim) kako bi dobili knjigu koju mogu da promovišu. A bookstagram me vraća na moj prethodni post a to je ta estetika. Pa ti da vidiš hranu na instagramu (oni koji imaju l.s profile) ti bi mislila da svi u srbiji žive i hrane se ko Kraljica Elizabeta, lepo je da to ima estetiku ali malo prirodnosti nije na odmet :)
      Hvala puno, baš sam bila u krizi da li nešto valja ili ne :D

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor