Search This Blog

Find a truly original idea. It is the only way I will ever distinguish myself. It is the only way I will ever matter. ~A Beautiful Mind 🎬💕


Um, najjače oružje koje poseduje čovek. Znano je uvek bilo da ne postoji veći blagoslov od moćnog uma. U njemu je lepota. Ali svaka lepota nosi sa sobom prokletstvo. Da li je brilintan um koji pomera granice lepota ili prokletstvo, vizualista Ron Hauard uz podršku moćnog Razela Kroua pokušava da nam da odgovor na ovo pitanje dok u isto vreme prikazuje svu prljavštinu iza blistavog uma jednog čoveka.





Rotten tomatoes: 75% (7,2/10)
IMDB: 8,2/10
Uloge: Russell Crowe, Ed Harris, Jennifer Connelly
Režija: Ron Howard

Nakon što Džon Neš, brilijantni matematičar prihvati tajni posao u kriptografiji, njegov život se pretvara u noćnu moru.

“Perhaps it is good to have a beautiful mind, but an even greater gift is to discover a beautiful heart.”




Kada sam birala među filmovima koje sam sebi postavila u izazovu, u odeljku reditelja nisam se mnogo dvoumila pri izboru ovog filma. Naprosto započela sam ga i bila sam voljna da završim isti. Dugo godina sam bila skeptik po pitnaju gledanja istog jer među mojim  anti talentima, matematika zauzima visoko mesto (generlano koliko sam bila dobra u društvenim naukama toliko prirodne nisam podnosila a među njima matematika je imala uvek visoko mesto u tome šta ne volim).  Znam da po pitanju ovog filma, koji već može ući u klasike, ne treba mnogo da izosnim svoj stav i kažem kako ono što mi se dopada, tako i ono što mi se ne dopada. Ali ja sam izabrala drugačije. Biću kompletno iskrena u svakom segment ove kritike i napisaću ono što u istinu mislim, jer kako bi ste inače videli moj ugao gledanja, ali ću se truditi da dam i objektivan stav kako bi ste znali kvalitet filma.


Priča o Džonu Nešu je priča o životu genija koji pokušava da odvoji svoj um od realnosti, postavljajući pitanje: “Šta je zapravo stvarnost i kreiramo li mi sami istu? Da li je pogrešno ono što mi sami vidimo kao našu realnost? I da li ona ide dalje od prostora i vremena?” Blistav um smatra se najboljim filmom Rona Hauarda, što (realno) ne trebate da uzimate  za mnogo bitnu informaciju jer mu je ovo zapravo jedini kvalitetan film (barem sudeći po onome što sam ja gledala čovek je upropastio adaptaciju Da Vinčijevog koda), ali istini na volju ovaj film je obeležio 2001. godinu.


Moja prva pomisao kada sam pustila ovaj film, kako pre godinu-dve, tako i sada bila je da muzika kojojm se otvara film. Muzika se u isto vreme uklapa i ne uklapa u scenu,stvara takav nadrelan osećaj da prosto bolje da vam ostavim dole da poslušate jer sama ne umem da objasnim. Muzika koja će pratiti ceo film kasnijie je očaravajuća. Džejms Horner čovek koji je radio muziku za filmove poput Titanika, Legende o jeseni, hrabrog srca... poptpisuje muziku za ovaj film, i zaista ona je jedan od velikih pečata filma.


Od početka film ne izostalvlja da nam prikaže vreme, kraj četrdesetih je odlično oslikan a scene iz Prinstona deluju gotovo nestvarno lepo, kamerman Rodžer Denikis lepo hvata ugao i atomsferu jednog vremena prikazujući nam jedne od najboljih kadrova ikada urađenih. Ja  sam tip osobe koji voli da gleda u detalje i jedan od onih koji su mi zapali zaoko je način na koji je Džonov prozor sobe postavljen-tako da gleda ravno što je simbol za gledanje u budućnost i nova otkrića, tako sa mi se jako dopalo što se i o tome mislilo i jer lepota je u detaljima.


Džon Neš je u istinu čudan lik to je jasno od kada se pojavi u kadru daje utisak da je čudan, ne uklapa se odmah u društvo a čini se da kao da ne zna gde se nalazi. Kroz njegov lik jasno je da je pomalo narcističan, pomalo…van ovog sveta. Njegov mozak je blagoslov koji koiliko mu otvara vidike koje mi, obični smrtnici ne možemo da vidimo, toliko i i zatvara njegove mogućnosti spostvenim granicama. Kroz film imamo prilike da vidimo njegov dupli život, onaj koji vodi danju kao profesor na fakultetu i onaj koji vodi noću radeći za tajne slube SAD-a otkrivajući nam kompleto novu stranu.


Razel Krou igra Džona Neša. Za manje od minut Razel Krou prestaje da postoji i pred našim očima Džon Neš oživljava. Njegova transformacija kroz vreme je takođe sjajna, maskeri rade odličan posao sa njim.On je toliko superioran i toliko moćan da prosto sve što bih napisala je malo u poređenju sa tim koliko je fascinantan. Sada i zvanično mogu da potvrdim da nema diskusije da je trebao da osvoji Oskar ate godine umesto Denzela Vašingtona koji je dobio isti za krajnje prosečnu glumu (on inače zna monogo bolje).


Način na koji on prikazuje Neša nije samo tehnički dobar, već on uspe da uđe u njegov um i da u svakom trenututku prikaže šta se dešava u Džonovoj glavi je van svega rečenog. U ovom filmu Razel Krou daje jedan od najboljih performansa ikada viđenih na svom filmu. Sam način na koji Krou gleda i govori je čudan ali nam otvara šansu da kroz njega uđemo u glavu jednog genija koji je siguran u svoj um ali ne i u svoj život. 


Ono što je mana (koja nije toliko značajna) je što Razelu često beži akcanat u prirodni australijski, ko ne obraća pažnju ne znači mu ništa ali kada god znam da ću pisati kritiku za film (a desi se da glumac ne dolazi sa istog akcantnog područja od lika) uvek slušam koliko glumac adaptira akcenat. Ovo ne treba da čudi jer je Krou poznat kao neko ko se retko odriče svog maternjeg akcanta.


Jedna od scena u kojoj se superiornost Razela kao glumca pokazuje je scena njegove tačke pucanja na fakultetu, aposlutno moćno i do zadnje sekunde impresivno odglumnjeno (kako od strane njega tako od strane Pola Betanija). Ova scena nije samo do glume  nego do još jendog pokazatelja fantastične Hauradove režije koja je pokazuje apsolutnu kontrolu nad  preciznošću i detaljnosti pisanja ove scene.

Da ne bude zabune ne radi se o ovoj sceni slika je stavljena sasvim slučajno tu ❤ 

Dženifer Korneli igra Alisiju. Od trenutka kada se Korneli pojavi u kadru sa krupnim zelenim očima nema šanse da se ne zaljubite u nju. Međutim i ako je ovo performans nagrađeno oskarom ne mogu da poreknem da ona meni nije ostavila nikakav utisak. Dženifer sam gledala više puta između ostalog samo godinu dana pre Blistavog uma snimila je Rekvijum za snove i naspram uloge koju je tu glumila, ovde je lagano moglo bez nje i meni ne bi falila.


Njen lik je tu (ne samo kao prava ličnost koja je postojala u Džonovom životu) da bi Džona podseti na ono što on večito propušta-život. Ali, ako bih mogla ovaj film da uporedim sa Dankinjom ona mi je Edi Redmejn ovde, dobro odglumljen lik ali ne nešto što me je impresioniralo, možda je do toga što Razelova intenzivno emotivna gluma uspeva da je nadigra, možda nešto treće ali ono što je sigurno je da ona meni ne ostavlja nikakv utisak.


Vredi poemuti Ed Harisa koji je izuzetno moćan u svom izvođenju Vilijama Pričera, toliko sjajan toliko u ulozi da i ako je tek sporedna uloga ne može da ostane neprimećen. Takođe i Pola Betanija (koji osim što je neodoljiv) koji igra Čarlsa Hemana suprotnost Džona Neša i on je zaista brutalan i sjajan. 


Korneli i Krou razvijaju finu hemiju koja radi u svrhu filma. Fizčki izgledaju kao sjajan spoj on plav-ona crna, on plavih očiju-ona zelenih… Ali van toga izgledju kao običan bračni par. Daleko veći utisak ostavljaju kao individue nego kao par, da budem iskrena.


Sad kada spomenuh lik Čarlsa da kažem nešto o njemu, jer (neću da spoilujem) kako odmiče film shvatićete šta je on zapravo. Čarls je Džonovo ono što sam Džon nikada nije bio. Onaj prijatelj kojeg svi mi tražimo čitavog života, svesno ili ne-suprotnost koju, mada nekada mislimo da je loša za nas  zapravo je ta dopua naše ličnosti koja nam nedostaje kao jedna nit koja ztavorenog čoveka tera da traži sovju slobodu.  On je nešto čega se Džon najteže odriče. Džon manifestuje Čarlsa u sovjoj glavi tražeći onu slobodu koju nikada nije imao. Ali ga film svo vreme prikazuje kao stvarnog lika i daje nam takav doživljaj, jer za Džona on će uvek biti stvaran.


I ako je ovo biografski film i ima tendenciju da se drži toga da bude tačan i tako ispirča Džonov život, scenarista Akiva Goldsman daje sebi slobodu sa Nešovom pričom, oduzimajući samo po neke detalje tako da ona ne gubi na značaju onog što se zaista dogodilo. Scene su postavljene tako da da se preskog vremena pravi vešto i da ne propustiš ništa a scenarijo koji je Goldsman napisao urađen je tako da ništa nije suvišno.


Ako bih morala da izaberem najbrilijntnije mesto Hauardove režije, rekla bih da se ona najbolje ogleda u tome što on Nešov svet ne odvaja od stvarnosti i ne možeš da prepoznaš šta je zapravo realnost a šta halucinacija. Na taj način Hauard uspeva da uradi ono što je cilj filma-da prikaže način na koji je Džon Neš video svoj svet, i sve što je za njega bilo izuzetno stvarno jer jedino tako možeš da ga razumeš.


Blistav um nije samo priča o Džonu Nešu kao brlijantnom matematičaru, već i priča o čoveku koji je morao da prevaziđe sebe i svoje strahove, paralelni prikazi Džona su odlično odličje borbe čoveka sa svojom i (za njega) tuđom stvarnošću. Džon ima brlijantan um, ali on sam nije svoj gospodar i najveće prokletstvo se ogleda upravo u tome.


Kada pomisliš da je već vreme da se svede na završnicu, gotovo pred sam kraj filma otvara se još jedna tema: “Da li je gubitak uma blagoslov ili prokletstvo?” Na ovo pitanje Ron Houard nam ostavlja da sami damo odgovor na pitanje prikazujući nam pozitivne i negativne strane obe situacije dok on sam zauzima neutralan stav.


Celokupan film nam na kraju daje pouku da je um najteže, gotovo nemoguće kontrolisati i da neke stvari nikada nećemo moći da promenimo ali isto tako da te stvari uvek možemo da naučimo da ne želimo. Svi mi blagosoveni smo normalnim umom, ali svi mi negde duboko u sebi krijemo taj svoj svet, koji će mo uvek videti. I on nije strašan, Džon Neš je uspeo da se izvuče iz kandži svog uma i iskoristi ga na pravi način koji je svet pozdravio Nobelovom nagradom. 


Ovaj film je zaista toliko veliki zbog svih svojih sitnih detalja koji ga čine. Od odlične postave režije Rona Hauarda do brilijantne glume Kroua. Korneli je sasvim uredu, ali ja idalje smatram da je Kejt Vinslet bila bolja kao mlada Ajris (te godine u konkurenciji za oskara), možda je i to plod samo moje mašte, ali to je ono što iskreno mislim. Kako se vama dobao ovaj tekst ? Film? Pišite dole da malo pričamo o tome 💛


Zanimljivosti:
~Džon Neš je posetio set jednom prilikom i Razel Krou je bio fasciniran načinom na koji on pomera svoje ruke da je pokušao isto kada je glumio. Kaže da mu je to pomoglo da uđe u lik.
~U filmu lik Pola Betanija, Čarls savetuje lika Razela Kroua, Džona da treba da oženi Aliciju (Dženifer Korneli). U stvarnom životu Pol Betani je oženio Dženifer Korneli malo nakon završetka snimanja filma.
~Originalni izbori za Džona i Aliciju bili su Tom Kruz i Selma Hajak.


Hvala na čitanju,
With love S. 💕

15 коментара:

  1. Prvo ću, onako papagajski :), da ponovim kako stvarno volim tvoje recenzije filmova. Zanimljive su, onjektivne, istakneš najbitnija mesta, skrećeš pažnju na sve, od muzike do vizuelizacije, a ništa spojlovano, ništa što bi pokvarilo ugođaj onima koji gledaju po prvi put.
    Veoma lep prikaz!:)))

    Ima mnogo godina otkada sam gledala "Blistavi um", morala bih ponovo, ali ostavio je snažan utisak i pamtim ga kao film koji na potresan način iscrtava poznatu granicu između ludila i genijalnosti, kojom Rasel kao fantastično odigrani Neš balansira sve vreme. Sama činjenica da je u pitanju istinita priča daje filmu i težinu i odgovornost, koju je, sada je jasno, potpuno opravdao.
    Krou je odigrao jednu od životnih uloga. Gledala sam mnogo njegovih ostvarenja, ovde mi je uz "Gladijatora" verovatno najbolji.
    Pol Betani je takođe odličan; simpatično mi je što su on i Dženifer Koneli privatno par.:)
    Ostale su mi u sećanju izvesne dosta napete scene iz bračnog života, kao pokazatelj koliko je teško, katkad i rizično, pratiti jednog genijalca (Ajnštajnov primer govori u tome u prilog!).
    Inače, meni je matematika takođe uvek bila najteži predmet, divim se ljudima koji se bave prirodnim naukama, ja sam se tu stalno provlačila, moj teren je bio sasvim drugi.:)

    Kada bi uporedila ovaj film sa "Teorijom svega", koji bi imao prednost?
    (s obzirom da oba imaju sličnu tematiku, a i ocene kritike su tu negde)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. hvala puno💞
      Trudim se da nekako prikažem kako iz svog tako i iz objektivnog ugla, nadam se da uspevam💞
      Slažem se sa tim da je potresan i raspituje gde je granica ludila i realnosti. Meni je Krou idalje najbolji kao Maksimus (samo zato što u toj ulozi viidm deo njega kao Razela a ovde je potpuno Džon) ali ova uloga mu je kao i naziv blistava i fascinantna, on je sjajan glumac
      Pol je divan on i kad glumi samo glasom (u osvetnicima prvi deo igra samo glasom i idalje je ekspresivan) on baš ume pečat da ostavi a i meni su divni on Korneli :)
      I ja se divim ljudima koji znaju matematiku, ja nikada nisam bila među njima i jedini predmet gde nikada nisam pucala na visoko je mi je bio strašno težak :)
      Dankinja protiv ovog filma je odgovor za razmišljanje. Ali u par stavki:
      -Prednost glavnog glumca (Razel vs. Edi) dajem bez ikakvog razmišljanja Razelu Krou, činjenica da je igrao Nešove pishiček poremećaje toliko realno a i sam performans koji više osećam sa njegove strane. Kod Edija sam već pominjala vešt kao Ajner ali ono što je suština je da bude dobar kao Lili on nije. Poen za um.
      -Partnerka (Korneli vs. Vikander)-Definitivno Alicija. Alicija je drž filma u kojem je glumila, dok Korneli ne ostavlja veliki utisak, osim činjenice da je aposlutno prelepa žena. Vinakder je uspela da se uvuče u svoj lik i dabarata sa Gretom toliko dobro da se više poistovetiš sa njom nego sa Ajnerom/Lili što je facinantno. Poen za Dankinju.
      -Dekada i sporedni glumci. U Dankinji i ako kostimi imaju lepotu iceo prikaz pokušava da bude uspešan mi zaista ne vidimo kakoni Kopenhagen ni dekadu u kojoj se odvija film. Sporedni glumci(koji nisu Edi i Alicija) su gotovo neprimetni i ne ostavlaju nikakv pečat. Blistav um sa druge strane vodi računa o tome da vidimo svaku dekadu kroz koju Neš prolazi, Prinston sa kraja 40-ih razlikuje se od posle ratnog fakulteta i vodi se računa da se prikaže vreme u kojem je Neš živeo, svi glumci uspevaju da dobiju svoj prostor i glume dovoljno dobro da uspeju da se istaknu i zapamtiš ih pored glavnih junaka. Poen za Um.
      -Hemija među glavnim glumcima. I ako Korneli i Krou čine lep filmski par ne rade mnogo toga što će te oduševiti, za razliku od njih Vikander i redmejn razvijaju divnu priridnu konekciju i mnogo lepše pijanjanju jedno drugom. Poen za Danknjiu.
      -Kvalitet same priče. Tom Huper ima dobar start kada počne da nam priča priču o životu Lili, ali Ron Haourad sa daleko više detalja uspeva da uhvati život Džona Neša. Huper ne uspeva da prenese težinu i unutrašnju borbu Lili u potpunosti dok Hauard uspeva da prenese svu težinu Džonovog mučenja sa svojom glavom. Poen za um
      Pobednik-Blistav um. Sama činjenica da je ovaj film nakon 15 godina ndrži status kultnog je savim dovoljna ali on je bio kultni još davno pre. Danknjia će ostati jedna fina biografska drama, koju će ljudi pamtiti pre svega po Vikanderinom oskaru, ali ne verujm da će steći status kultnog filma. Moj lični uksu bi opet prevagnuo na b.u jer je potpunoja priča koja mi je više držala pažnju 💞
      Nadam se da sam kako tako uspela da odgovorim 💞
      Pišite i ti i Katarina šta mislite koji je bolji

      Избриши
    2. Hvala ti mnogo na opširnom odgovoru :), baš se vidi da i voliš i razumeš (na pravi način i iz pravog ugla posmatraš) kinematografiju. Baš mi se dopadaju tvoja zapažanja, juče sam sa uživanjem iščitala komentare "Bordžija" i hvala na skretanju pažnje na mnoge stvari koje mi promaknu.:)

      Samo, mislila sam na "Teoriju svega", a ne "Dankinju". Eto, sad proveravam, napisala sam dobro. Zato što tamo Edi igra Stivena Hokinga i isto se problematizuje jedan genijalni um, njegov privatni život, odnos sa suprugom, isto su glavna muška i ženska uloga bile nominovane ili nagrađene Oskarom i isto je u pitanju biografska drama.
      Svakako hvala na ovako opširnom odgovoru za "Dankinju".:)

      Избриши
    3. Nema problema i to da napišem. Opet ću po stavkama jer tako najlakše obrazložim 💖
      Razel vs. Edi, transformacija- kada se gleda ko je manje ličio na sebe Edi Redmejn nosi veliku pobedu jer on je zaista fizički bio Hoking dok je Razel prilično izgledao kao Razel. Teorrija nosi ovu pobedu
      -Razel vs. Edi pishološko stanje lika-Edi ej uspeo da prenese čoveka koji je uspeo da prevaziđe sebe, njegovu borbu sa ne kontrolisanjem svog tela i muku sa njom. Međutim daleko značajnija borba je ona koju Razel preneo jer je psihička borba. Čovek lako može kada mu telo otkaže ali kada tvoj um krene da te izdaje onda postaje mnogo gore.
      Vizuelno- Teorija svega deluje kao daleko lepši film, ali ja kad sagledam stvari uvek uzmem činnjenicu da tehnologija napreduje svaki mesec a razmak od 13 godina je sigurno doprineo poboljšanju kvaliteta. Ipak kamera kojom je Teorija rađena i sam kamerman hvataju bolje uglove i donose je daleko lepše :)
      -Partnerke. Jednako sam neipmresionirana Korneli koliko i Džouns, međutim Korneli kao tehničar ipak bolje odrađuje svoj lik, prosto kod Džouns mi se ne dopada gluma dok mi se Kornelin lik ne dopada a gluma je odlična ja uvek biram da mi se ne dopadne lik.
      -Scenarijo. Teorija svega je sjajano osmišljena i lepo adaptirana u film. Međutim blistav um je celina, svaki deo je odlično napisan i on čini ono što teorija nema-tera te na razmišljanje ako film to može da pokrene onda je sigurno dobar,
      Pobednik je opet blistav um ne samo zbog svih stvari koje napisah gore već i zbog toga što...ovako, biografski filmovi imaju tendenciju da se rade tako da budu pisani za oskara i onda se raditelji zanesu i obično glumaci budu ti koji se tu najviše iskažu. Takva je teorija svega, rađena je tako da su samo dva lika centririana i ono što dominira je odlična gluma. Blistav um je rađen kao film koji možeš da gledaš i kada ostaviš biografska obeležja. Možeš da posmatraš Džona Neša kao nekog ko je stvarno postajao ali i da ga gledaš kao priču o psihološkoj borbi jednog čoveka. To je ono što ga čini ovoliko legendarnim :)

      Избриши
    4. E, hvala, i ovo je bilo sjajno.:))
      Otprilike sam takav utisak i sama stekla. Definitivno ću pogledati (ponovo) i jedan i drugi.

      Избриши
  2. Da te pohvalim pre svega, sjajan tekst :* <3
    Vrlo detaljan i precizan, iskreni utisci.

    Davno sam gledala film, i sada shvatam, čitajući tekst, da sam ga gledala površno.
    Toliko si detalja primetila da sam se zapitala kako ih nisam videla :)

    To je izgleda kao "Inception."
    Odgledaj više puta kako bi odgonetnuo šta je stvarnost, a šta halucinacija.

    Slažem se s Isidorom, svaka čast prirodnjacima, ja bežim od svake formule kao đavo od krsta :D

    I mene interesuje odgovor na gore postavljeno pitanje :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga 💞
      Preporučujem da pogledaš ponovo jer neke filmove treba gledati više puta da bi se videlo sve. Npr. film Closer ja svaki put gad odgledam (a gledam ga od kada sam bila klinka) uvek ga vidim drugačije 💞
      I ja bežim od formula i geometrije ko đavo od krsta, anti talentčina sam za matematiku :D
      Odgovorih Isidori, nadam se da sam nekako uspela 💞

      Избриши
    2. Jao, meni sad neprijatno, mislila sam na "Theory of everything", a ne "Danish girl", a Sara se tako lepo raspisala.:(

      Zanima me pošto nisam gledala film o Hokingu sa Edijem, a ovako iz opisa mi deluje pomalo slično.:)
      Slažem se da pojedini filmovi, naročito drame, sa svakim gledanjem u različito životno doba nosi nova viđenja i razumevanja.:)

      Iz matematike sam imala dvojku, to je dovoljno reći. :) Kad sam upisivala fakultet, samo sam gledala da budem što dalje od cifara i prirodnjaštva. :)

      Избриши
    3. nema nikakvih problema napisala sam i to 💖
      Gledaj film dobar je pošto radim ovej izazov mogu da uvrstim novi odeljak ponovno gledanje filmova koje sam gledala (a nisam recenzirala) nemam ništa protiv 💖
      I dala si mi inspiraciju mogla bih da pišem tekstove poređenja filmova ili glumaca koji se porede i dam neki stav ako volite da čitate ja ću rado :)

      Избриши
    4. Odlična ideja, što se mene tiče - ako tebi nije teško, a ja ću svakako rado čitati!:))) Dopada mi se tvoj pristup i uvek uspešan odabir tema.

      Избриши
    5. onda ću da radim taman već imam par ideja za to :)
      Uskoro pišem prvu takvu stvar sutra i prekosutra idu Dizni postovi u utorak GOT onda možda i mogu da uraidm jednu :)

      Избриши
    6. Potpisujem predloge!
      Ukoliko tebi ne predstavlja problem/obavezu, što reče Isidora - rado ću čitati 💕

      Unapred se radujem Dizniju, mesečnoj šolji kakaa, GOT-u, ma svemu.. :D

      Избриши
    7. ne predstavlja mi nikakv problem zapravo mi je jako drago što sam zahvaljujući vama došla do te ideje taman malo dinamike da unesem :)

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor