Search This Blog

Mesečna šolja kakaoa sa Mademoiselle S. #39





Još jedan mesec je iza nas i eto mene sa rubrikom koju paniram da prenesem i u ovu godinu. Ne znam koja je po redu pogledaću kada budem pravila cover (hahaha). U međuvremenu ovde sam da sa vama ćaskam.


Jedno decembarsko jutro


Pozdrav dragi ljudi. What's up? Još jedna "šoljica" je tu. Skuvajte šta god želite (preporuka: mešavina čaja od kamilice i šipuraka koju trenutno pijem -jedna kesica kamilice jedna šipurka- je ubedljivo najbolja stvar koju sam u zadnje vreme probala) i (iskreno se nadam) uživajte u postu. Danas sam tu kao i uvek sa pet tema koje su me interesovale tokom prethodnog meseca i slikama koje su mi obeležile mesec. Ova rubrika je otvorena diskusija slobodno se rapsišite i komunicrajte u komentarima jer za to i postoji.

Da više ne dužim
Let's go😉



Gledala sam Alisu Edvards moju omiljenu drag kraljicu jako često



1.I tako smo ušli u novu godinu

I na izgled sve je ostalo isto. Mislim ne može čovek da očekuje velike promene u roku od nekoliko dana zar ne? Međutim moram da priznam da se osećam kao da sam spustila deo tereta. Sve što je loše sam odlučno ostavila u staroj godini i rešila da stavim katanac na godinu koja me je oštetila. Bullshit iskreno (ovo je totalno spontana reakcija na sopstvenu rečenicu). Ne ide to tako lako. I trebaće vremena ali jesam se oslobodila dela tereta, to je prosto bilo neophodno polako ću se osloboditi celog.


Konaččno sam završila "memoare jedne Gejše" koje sam na polovini godine gotovo
ostavila za kraj jer mi je bilo žao da je završim




Po prvi put u životu svoju novu godinu provela sam kompletno sama. I uopšte mi nije bilo loše. Pila sam šampanjac i gledala praznične filmove. Šta čovek više da poželi. Na kraju u ovom i u svakom životu čovek ima samo sebe da se osloni i to je OK. Jedna stvar je interesantna. Svi mi pravimo novogodišnje rezlucije ali je čudno kako se sve vrati u "normalu" čim euforija prođe. I ne žalim se mislim da je to OK. Ali zaista je tako za velike promene treba dosta vremena i ona se neće desiti promenom kalendara. Tako se i moj život vratio u svoju rutinu uvek se tako vrati.


Mleveni keks i mleko je bio moj najćešći doručak



Takođe mislim da svi mi imamo velika očekivanja. Naravno da će biti loših delova u ovoj godini. To je prosto sastavni deo života koji svi mi moramo da prihvatimo. Promena na kojoj aktivno radim je da u u ovoj godini budem ambicioznija. Uspeh me mami i konstano nešto radim retko dozvoljavam sebi da samo ležim u krevetu. Ako od svih mojih malih rezolucija ova uspe jedina biću zadovoljna. A kako ja tako i vi. Fokusirajte se da jednu stvar odradite kako teba verujte mi i to će biti sasvim dovoljno.





2.Promene stvaramo sami

Prethodna tema me nekako sama nadovezuje na ovu temu a to je ono kad ljudi čekaju da se promene same dese. Za ovo smo svi bar u nekom trenutku našeg života bili "krivi" ali to je zaista neispravan način. Tvoj mozak pripada tebi i ti si taj koji stvara svoje promene. Jednom sam pročitala fantastičnu rečenicu koja kaže "ne možemo da biramo svoje okolnosti, ali možemo svoj stav prema njima". I to je zaista istina sve je u tebi i tome kako se ti postaviš prema određenoj stvari.


Dopadala mi se ideja igranja sa pink filterom



Koliko god smešno zvučalo stvari zaista ne padaju sa neba sve što želiš moraš sam da počneš i niko na ovom svetu ne može to osim teba. Nema oslanjanja na roditelje, braću, seste prijatelje u ovom životu svi mi imamo ljude ali suštinski u tvom životu ti si sam i ti sam kreiraš svoj put to je prosto tako i tu niko ne bira.


Kapućino je defintivno moje piće



Nema čekanja -ponedeljka, prvog u mesecu...kreni sad jer što pre kreneš pre ćeš videti svoje rezultate. Moramo kao društvo da postanemo što manje zavisni od okoline i ljudi i uzmemo svoj život u svoje ruke. Jedino tada možemo nešto da ostvarimo.






3. Praznici nisu ono što su nekada bili

I pre nego što uopšte pomislite na moju situaciju-ne govorim o tome. Nema veze samnom niti sa mojom perspektivom. Ovo sam primetila kod većine ljudi. Jednostavno praznici su izgubili onu čar koju su nekada imali. Bilo je drugačije vreme svesna sam toga. Svesna sam i toga da se vreme prosto menja ali uz ceo taj sjaj okićenog grada i prazničnih pesama koje su se mogle čuti po supermarketima ipak ona topla atmosfera više nije tu.


Jedan od poslednjih decembarskih dana




Ljudi su manje srećni a novac je - svidelo se to nama ili ne preuzeo glavne uloge u našim životima i ljude večito muče neki problemi da praznici više ne izgledaju kao proslava već kao dodatni trošak. Duh je nestao. Da me ne shvatite pogrešno ne mislim da treba da živimo halmark prazničnu razglednicu to je nesrealistično jednostavno mi je žao što se onaj nekadašnji duh izgubio. To je zaista tužno.


Male decembarske čari



Ovi praznici su prošli tako brzo i bez nekog užitka. Imam utiska da smo ih se samo otarasili i otuđili i iskreno bih volela da se vrati bar delić onoga što smo nekada imali. Jer nije sve u instagramičnim fotkama ima nešto i u nama.







4.Nije sve u novcu

E sad ne želim da budem cinik. Jeste da nam svima treba ali skoro sam razmišljala o nečemu -mi zaista više nemamo hobije. Nemamo nešto što radimo iz čistog zadovljstva i ljubavi prema istom bez da mislimo kako da ga napravimo u profit. Ako voliš da fotkaš- promoviši pa zaradi, ako voliš da crtaš- zašto crtaš ako ne za novac, ako učiš nov jezik- učiš da bi od istog profitirao. Ne radimo ništa više zato što jednostavno uživamo u tome da radimo. Sve je postalo mašinerija.


Evo i mene



Skoro sam čula rečenicu da je hobi ono što bi tvoja devetogodišnja ti uživala da radi. Kad smo deca ne mislimo o tome kako možemo od nečeg da zaradimo. Jednostavno radimo zato što volimo. To je ono čemu treba da težimo da se vratimo. Novac je bitan zbog puke egzistencije ne poričem da jeste ali je takođe bitno da se setimo da on izvan toga i nema neku veliku vrednosti. I da je prava vrednostu u životu  svuda oko nas .


Jedna od meni omiljenih decembarskih fotografija



Uživajte u nečemu što volite van svoje profesije van toga da morate od toga da napravite nešto što će obrtati novac jer onda gubi čar i nije ono što je nekad bilo. A život je mnogo više od toga.






5. Zašto sam tradicionalna

Znam gotovo je ironično da ja nešto ovakvo napišem. Opšte je pozato da sam neko ko ne vidi sebe kao majku, ne veruje u brak, podržava LGBTQ+ zajednicu...sve u svemu liberalna sam nisam konzervativna. Međutim to ne znači da sam veliki poštovaoc moderne kulture koja često nema granice.



Zima koja više liči na jesen



Jesam tradicionlna. Ponekad ne uvek. Imam određena verovanja koje se više uklapaju u svet koji je nekada bio nego što je sad i to me ne čini "izdajicom roda svoga" niti bilo šta slično. To sam jednostavno ja. Skoro sam vodila ragovor o tome koliko je pristojno biti go pred nekim drugim i po mom mišljenju nije pristojno da u brusu šetaš u toku dana i to je jednostavno tako. Postoje određene reči koje ne izgovaraš pred starijim ljudima iz nekog poštovanja prema godinama. Ne verujem da je golotinja tvoje samopouzdanje i tvoja vrednost. Određeni prisinzi su mi vulgarni. Da li to znači da mrzim ljude koji sve to rade? Ne. Da li mislim da postoje osobe čiji moral nije jak- apsolutno.


Zbogom 2019. godino



Moral nam treba i određena doza tradicionalizma nam treba. Lepo vaspitanje nije nešto što bi ikada trebalo da izađe iz mode. Kultura i maniri uvek trebaju da budu in a naš osećaj za to kako se neko drugi oseća mora da postoji. Zato otvoreno kažem- ima stvari u kojima sam tradiconalna i to je sasvim OK.






To je to za ovaj post. Kao i uvek sve što vam je na pameti, pišite mi dole.


Marli, večiti čuvar knjige, za kraj





Linkovi vezani za ovaj post (ako želite više da pročitate idite na "open link in new tab" jer ne mogu da namestim da se sam dirketno otvara u novom):
Twitter


Hvala na čitanju,

With love, S.

2 коментара:

  1. Uskoro će jubilarna 40. "Šolja"!:)))) Ne mogu da verujem! To znači da se ova rubrika održačala preko tri godine, što je stvarno za pohvalu. Želim ti da (za početak) ideš do stotke!:*
    Slobodno bi je mogla preimenovati u "Mesečna šolja realističnog optimizma". Uliješ tu neophodnu dozu motivacije i nenapadnih, a pozitivnih misli, ipak ne izlazeći iz okvira racionalnog u nekakav izveštačeni "lajf-koučing". Svaka čast. ;)
    Utisci su nam obično veoma slični, a ovoga puta skoro identični. Taj osećaj da su praznici prošli gotovo neprimetno, odšunjali se, bez ikakvih očekivanja, euforije, ništa....dan kao i svaki drugi. Možda malo više mira i samoće, vremena izdvojenog samo za sebe. Iskrena da budem, jedva sam čekala da se završe neradni dani i sve vrati u "rutinu". Spasonosnu rutinu, da budem preciznija!
    Iz tvojih (novih) uvida u udeo finansija u našim životima vidim koliko sazrevaš u pogledu "stvarnosne proze" iliti, onog neizostavnog dela samostalnosti, pitanja plaćanja računa i teške situacije u društvu.
    Slažem se da je o umnogome ubilo euforiju, radost praznika, bliskost ljudi. Ne kod svih, ali kod većine. Novac nije sve u životu, ali pravi veliki problem kada ga je manje nego što ljudsko dostojanstvo podrazumeva. Tada donosi brige i odvlači pažnju sa onih suštinskih, važnijih stvari. A kada postoji briga, teško je radovati se "čaroliji malih stvari", što ne znači da ne bi trebalo to svejedno praktikovati.

    Što se tiče novogodišnjih odluka i očekivanja, evo ti ličnog primera: već par godina unazad praktikujem njihovo smanjivanje na dve-tri najvažnije, prioritetne, a sve ostalo puštam da ide usput. Znači, zacrtam glavne ciljeve odmah na početku: recimo, fakultet, više pisanja i rada na sebi, bolje ophođenje prema drugima. I to je kontantno u fokusu. A one "manje" planove, tipa: napisaću taj-i-taj esej, poslati CV tamo-i-tamo, uzeti kurs....izrađujem na svakih mesec dana. I, da znaš, funkcioniše!:)
    Eto, od januarskih planova, već sam više od pola sa liste obavila, čak pre nego što sam mislila. Korak po korak.:)

    Apsolutna je istina i ovo iz druge stavke. Inicijativa i volja mora biti naša, sve drugo je splet različitih okolnosti. One često neće ići nama u prilog, ali ako ništa, barem smo učinili ono što smo mogli. Jednom sam negde pročitala:
    "Počni. Započeto je pola dela."
    I toga se držim. :)
    Ko se previše, u svemu oslanja na druge, nikad neće spoznati lepotu samostalnog postignuća.

    ОдговориИзбриши
  2. 4. E, vidiš, ovo je večita dilema....srce ili razum? Čini mi se da je oboje nekako potisnuto u današnjem svetu grabeži, pohlepe, forsiranjem "onoga što je korisno, isplativo,"perspektivno", što tržište traži".
    Mislim da su najsrećniji ljudi koje umeju da zavole ono što rade, ili od početka rade ono što vole, okoji su imali sreću da se to dvoje poklopi, profesija i hobi, ili da uz primarnu profesiju ne zanemare hobi.
    Meni je, konkretno, oduvek ono što sam najviše volela bilo nešto čime sam i želela da se bavim: pisanje u bilo kom obliku, izučavanje pisane reči, kultura, umetnost. Fakultet sam upisivala bez razmišljanja o tome hoću li i sa kolikim šansama posle naći posao, to mi je bilo najmanje bitno, iako je verovatno trebalo da bude, ali, eto, nisam bila pragmatična.
    Master sam upisala, kao i doktorske, iz iste želje za napredovanjem u smislu sticanja više znanja, širenja vidika, ogromnog, ludačkog entuzijazna proizašlog iz ljubavi i duboke privrženosti pozivu. Ne kajem se, iako sam danas za većinu okoline, počev od moje rođene majke, "promašaj", "gubitnik", "parazit". Neću da lažem, boli me i često se stvarno osetim tako, a onda se vratim svom radu i svaka sumnja ispari.
    Poenta je: sticajem okolnosti, ja od svog obrazovanja nisam još uspela da živim, niti da zaradim išta vredno spominjanja, ne mogu da samu sebe izdržavam, nije mi ni prijatno, ni lako, a bukvalno sve što radim (sve što sam do sada objavila i postigla) ostalo je na nivou neplaćenog, volonterskog, dakle - hobija. Ali, ne bih se prekvalifikovala u, npr. IT sektor ili polagala ispit za negovateljicu, samo zato što su to tražena zanimanja. Verujem da zaista nije sve u materijalnoj satisfakciji i da ono što nam "ide", što radimo svim srcem i u čemu možemo da damo svoj maksimum, ono najbolje od sebe, jeste izvor ispunjenosti i sreće. Novac će doći, kad-tad, ali on ne može da kupi zadovoljstvo u radu.

    5. Potpis na svaku reč! Zapravo, mislim da ljudi greše kada tradicionalno "trpaju" u isti koš sa rigidno konzervativnim, "zatucanim", nazadnim. Na starim, dobrim vrednostima, onim neprolaznim i univerzalnim, svet opstaje i na njima se zasniva. Kada ih odbacimo, nastaje rasulo. Lepo vaspitanje i pristojnost, osećaj za meru, moralna načela, obzire prema okolini i drugima, nazvala bih, zapravo, nečim to nikad neće "izaći iz mode" (kao ni klasična muzika, romani klasici ili renesansno slikarstvo), iz prostog razloga što nikad nije ni bilo "demode".

    Hvala na još jednom divnom jutarnjem ćaskanju.:*

    ОдговориИзбриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor