Moja piskaranja

недеља, 9. фебруар 2020.

Elisa i Marsela





Ko vam prvo padne na pamet kada govorite o parovima koji su obeležili istoriju? Elizabet Tejlor i Ričard Barton? Čuvena romansa sa ne jednim već dva braka. Kleopatra i Cezar? Naravno upoznavanje na krajnje spektakularan način kada se iskotrljala pred njim iz tepiha. Džeki Kenedi i Džon F. Kenedi- predstavnici idealnog para. Ana Bolen i Henri - romansa koja ju je koštala života ili možda Boni i Klajd -ljubav je zločin! Svi ovi ljudi obeležili su istoriju na jedan način. 


Danas pričam o paru koji možda nije postao toliko poznat u istoriji ali ono što su one uradile bilo je revolucionarno i ispred svog vremena. Priča o tome da su istopolni parovi oduvek postajali, i priča o dve kreativne žene.

Da više ne dužim, 
Let's go😉


1. Prvo poznanstvo

Marsela i Elisa se prvi put upoznaju u katoličkoj školi za učiteljice u Koronji. 
Ubzo nakon poznastva devojke postaju bliske prvobitno razvijajući samo prijateljstvo, međutim to prerasta u prvo zaljubljivanje. 
Videvši da njihovo prijateljstvo sve više liči na intimnu vezu dva partnera a sve manje na blisko prijateljstvo (što dodatno govori o tome da su i u to vreme istopolni parovi postojali i da su ljudi bili svesni da postoje), kako bi izbegli potencijalni skandal, Marselini roditelji šalju kćerku u Madrid da završi studije jer je to u to vreme bilo zabranjeno.


Elisa i Marsela u filmu snimljenom 2019. godine




2. Ponovni susret

Vreme prolazi i obe devojke završavaju studije. Sreću se ponovo kada Elisa dobija privremeni posao u Kousu, maloj provinciji u Konstansiji.
 Veoma blizu nje u Vimzuzu, selu blizu Kala Marsela je već dobila status glavne učiteljice. Kao posledca svega one odlučiju da žive zajedno u Kalu, mestu gde je Elisa radila.
Tokom 1889.godine Marsela odlazi da radi u Dumbiri dok Elisa ostaje u Kalu međutim devojke ostaju u kontaktu sve dok Elisa nije otišla u Marslein grad.



Slika sa venčanja Elise i Marsele




3. Lažni identitet i brak

Godina je 1901. Elisa se oblači i izgleda kao muškarac. Ona lažira prošlost maskirajući se u Maria, rođaka koji je umro davljenjem. Ona izmišlja da je detinjstvo provela u Londonu, i da joj je otac bio ateista. Zbog ovoga otac Korteija , sveštenik San Horhea je krsti 26. maja 1901. dok 8. juna iste godine venčava par. Ceremonija je bila kratka, pred svedocima i validna. Par je proveo prvu bračnu noć u pansionu Karbilon u ulici San Andres.


Crkva Svetog Đorđa u kojoj su se venčale Elisa i Marsela





4. Posledice

Polako komšije primećuju ono što je danas poznato kao "brak bez muškarca" a o njima se piše i u madridskim novinama nakon čega obe žene gube posao, a ubrzo nakon toga izdaje se nalog za njivo hapšenje. Nakon toga Elisu podvode ispitivanju i utvrđuju da je Mario ipak žena. Vlasti su ih jurile međutim dokazi govore da su pobegle. Poslednje što se dugo znalo o njma je da su se popele za brod za Ameriku verovatno putujući za Argentinu (veoma česta destinacija za ljude iz Španije u to vreme) gde su provele medeni mesec i ostale da žive.



Elisa i Marsela na svom hapšenju



5. Nakon svega

Venčanje između ove dve žene je do danas validno. Ni crkva ni građanski zakon nisu poništili validnost braka. Osamnaestog decembra 2008. godine Narciso de Gabrijel je napisao knjigu o njima.  Knjiga između ostalog govori o događajima iz Porta u Portugaliji  gde su bile u zatvoru. Pre nego što su napustile Porto, Marsela je rodila devojčicu. Nakon dolaska u Bueinos Aires, Elisa (pod imenom Maria) se udala u Kristijana Jansena, čoveka 24 godine starijeg od nje. Marslea pod imenom Karmen je ostala tamo da živi sa njegovom sestrom i svojom kćerkom. Elisa je odbila da konzumira brak  što je dovelo do provere da li je ona zaista žena međutim vrlo brzo optužbe su odbačene. Nakon toga Elisi i Marseli se gubi svaki trag. Prvi zvanični gej brak u Španiji između dve žene desio se 2005. godine.



Porto, 1901. Grad u kome su devojke bile u zatvoru.




To je sve za danas.  Kako vam se dopalo? Sve što vam je na pameti pišite mi dole ili me kontaktirajte na moj email saramilenkovic1994@gmail.com .

Linkovi vezani za ovaj post (ako želite više da pročitate idite na "open link in new tab" jer ne mogu da namestim da se sam dirketno otvara u novom):

 Pesma




Hvala na čitanju,

With love, S.

6 коментара:

  1. Čim sam videla film na listi kod tebe, izguglala sam da vidim o čemu je reč. Dokumentarac ću svakako pogledati, na listi je, jer sam naišla na mnogo pohvala za kinematografiju i lepotu snimlkenog, ali ono što je mene posebno zaintrigiralo je sama PRIČA, tj. njena istorijska osnova, koja svemu daje na težini i to ogromnoj....iako volim istoriju i čitam mnogo o raznim kuriozitetima, nisu mi bile poznate Eliza i Marsela do sada.
    Zaista neverovatan slučaj!
    Ne zato što je u pitanju istopolna veza, ne, mislim da je do sada već jasno kako su takve ljubavi postojale od antike, tu nema sporenja....nego zbog svega što su te dve mlade žene bile spremne da preduzmu kako bi bile zajedno. Kakva hrabrost! I to još u strogoj katoličkoj sredini, gde se, zapravo, sve do druge polovine XIX veka, homoseksualna sklonost zakonom kažnjavala, pa su ljudi morali da se kriju, ulaze u "paravan" brakove i slično...što, zapravo, rade i danas.

    Jako široka tema, potresna priča.
    Neću da lažem da pod uticajem okruženja nisam, u prvom periodu svog odrastanja, imala predrasude prema LGBT populaciji, ali se to sa godinama, edukacijom, razvijanjem empatije, potpuno preokrenulo, nestalo.
    Ako čitamo, eto, samo to, uočićemo manje-više otvoreno tretirana pitanja istopolne ljubavi (šta su bili Ahil i Patroklo? Aleksandar i Hefestion? Kakva je priroda interesovanja Bazila za Dorijana Greja? Votrena za Rastinjaka? itd.), nije to ništa novo ni čudno, ali je i dalje tabu. I motiv prerušavanja imamo još u antici, pa kod Šespira, ima u Bajronovom "Don Žuanu", teme androgina i biseksualnosti donosi romantizam, ali se mi, eto, kolektivno nismo baš pomerili do otvorenosti velikih umetnika na koje se, kad zatreba, i te kako pozivamo.

    Baš lep tekst i hvala na novoj priči koju si nam otkrila.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Veruj mi Isidora čim sam videla film na Netflixu odmah sam se zainteresovala za ovu priču jer je baš interesantna.
      Da velika je hrabrost da dve žene rođene i odrasle u toliko velikoj konzervativnoj sredini urade tako nešto. A pravan brakovi na žalost i dan danas postoje mada se vreme dosta menja.

      Znam da su mnogi imali velike predsrasude. Ja sam odrasla pored bake koja je bila jako liberalna pa su mi gej veze bile iste ao i strejt.
      Aleksandar Veliki je verovatno pravi predstavnik da gej muškarac može da bude i ratnik i osvajač.
      Šekspirre je- interesantna činjenica- prvi uveo termin drag u upotrebu. U njegovo vreme žene nisu bile deo glumačke trupe pa su se muškarci oblačili i nastupali kao žene. Eto nama danas drag kraljica!
      Hvala ti puno i na čitanju i na komentaru.

      Избриши
    2. Eh, naravno da može: zapravo, ko zna KOLIKO je muškaraca kroz istoriju zapravo bilo gej, ali su morali to da kriju: seksualna orijentacija je privatna stvar i ne bi uopšte smela da određuje bilo koga na bilo koji način. Međutim, daleko smo još od te vrste svesti, nažalost...
      Predrasuda je da homoseksualac ne može biti muževan, ili da žena koja je naklonjena istom polu ne može biti ženstvena.
      Super primer: Fredi Merkjuri. Ko može da kaže da nije bio faca i mangup?:)

      Dobro si me podsetila sad, zapravo su i pre renesanse ženske uloge u pozorištu igrali (prerušeni) muškarci, još u staroj Grčkoj. Žene su tada, jednostavno, bile isključene iz mnogih sfera društvenog života, posebno onih koje se tiču javnosti. I to je najbolji pokazatelj koliko su, zapravo, homofobija i anti-feminizam povezani, uopšte diskriminacija bilo koje vrste. Obično se ispostavi da oni koji su protiv rodne ravnopravnosti imaju negativan stav prema LGBT populaciji.

      Избриши
  2. Nisam do sada čula za njih, ali stvarno fascinantna životna priča. Vrhunska ideja za post!

    I'mperfect

    ОдговориИзбриши
  3. Cijeli moj život nikad nisam vidio ništa što bi tako brzo djelovalo kao čarolija Dr.Agbazara. Nakon što sam kontaktirao Dr.Agbazaru, počeo sam vjerovati u izreku da svaki novčić ima dvije strane. Kad me je ljubavnik ostavio, zaklela se da mi se više nikada neće vratiti, ali hvala Bogu što mi je pomoću Dr.Agbazare u roku od 48 sati vratila svog ljubavnika i također želim da drugi ljudi koji su slomljeni srca kontaktiraju Dr. Agbazara kroz ove detalje ispod koje su putem e-pošte: ( agbazara@gmail.com ) ili putem Whatsapp na +2348104102662 onda možete vidjeti čudesa Dr.Agbazara

    ОдговориИзбриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.