Search This Blog

💗📌My collage organization plan📌💗


Pozdrav drage moje gospođice. What’s up? Kako se sledeće nedelje očekujem da mi knjige za četvrtu godinu stignu i krenem da spremam ispitni rok. Moj cilj je da do 21. Decembra  (sa izuzetkom 19. Decembra jer mi slavimo i Svetog Nikolu) završim i spremim ispite koje planiram da prijavim, što znači da moram da imam plan po kome radim. Ovo su nekih 10 stavki po kojima ja funkcionišem i koji su se za mene pokazale kao najbolje i sa kojima sam dostigla najbolje rezultate. Naravno da kao pravi buntovnik uvek prekrđim neko pravilo ali manje više se trudim da se držim ovoga jer verujte mi do gotov prošle godine sam stvarala sebi veliki problem sa lošom organizacijom, kada sam krenula da postavljam sebi pravila počela sam lakše da učim. Pa  bez većeg odugovlačenja,
Let’s go😉



📌1.Imam jasan plan kojeg se držim📌

Svako veče pre nego što legnem da spavam u telefonu zapišem plan rada za sutra. I trudim se da ne odstupam od tog plana. Svaki put kada odstupim od svog plana i raspodele vremena  uništim sebi nešto što sam dobro započela tako da se trudim da to izbegnem. Naravno da ja ne mogu da predvidim sve što će se sutra dešavati ali mogu okvirno da znam kada i šta treba da uradim. Imati barem sekelet plana za naredni dan je meni korisno jer ja uz plan mnogo bolje radim. Dane planiram tako da  mogu da postignem sve a u isto vreme imam i vremena za blog. Tako da ako kažem da npr. u petak učim (figurativno) 20 umesto 50 strana koliko učim ostalim danima taj ostatak vremena iskoristiću da sve postove za sledeću nedelju iskucam da ne pate ni blog ni faks.😊

📌2.Buđenje ranije📌

Ja sam uvek verovala da sam noćna osoba. Svi moji postovi za blog napisani su uveče i to vala kasno uveče. Lakše mogu da sedim budna do jutra, dok mogu da zaspim u 9 uveče opet ustajem u 12 popodne. Međuim kada dođe do učenja ja ne mogu drugačije osim kada je jutro. Nema veze koliko sam spavala ja u 9 ujutru bolje pamtim nego u podne ili veče. Ako krenem u podne bolje da nisam kretala piši propalo. Ujutru sam kao sunđer i tada upijam najbolje informacije. Ukoliko možete noću da učite, onda imate svu slobodu ovog sveta da spavate dokle želite. Na žalost ja moram da ustanem rano inače nisam ništa uradila.Obično završavam do 7 popodne jer nakon toga više ne funkcionišem i teško pamtim.


📌3.Učim onoliko koliko sam odredila da mi treba kako bih spremila ispit za određeno vreme📌

Nema presedana ni ovde. Predpostavljam da bih mogla da preskočim dan pa umesto 50 nenaučenih jedan, naučim 100 drugi dan. Ne! Nema preskakanja dana i nikada nisam naučila ni više ni manje od onog što sam zacrtala. Da bih spremila ispit moram da imam kontinuitet a ako jedan dan preopteretim mozak dok drugi dan ga pustim na ispašu mogu samo da pometnju napravim. Kontinuitet mora da postoji.👌


📌4.Pauza je neophodna📌

Ne može sve odjednom. Nakon dva sata pauza i luft je mozgu preko potreban. Da li ćete izaći da prošetate, ili možda pogledate novu epizodu serije, neki dobar film-nije bitno luft mora da postoji inače je mozak preopterećen.

📌5.Čitanje naglas📌

Ja učim naglas. Ja moram da čujem ono što sam pročitala inače ne pamtim šta sam čitala. Ako vam je lakše u sebi onda ok ali verujem da većina brže pamti kada čita naglas.😉

Tablet uzimam samo kada mi muzika treba da se skoncentrišem. Knjigu više ne donosim dok učim jer završim sa pročitanim 90% knjige a salbo naučenom lekcijom 😊


📌6.Izvor života📌

Sa gornjom tačkom se nadovezuje ova a to je da je voda tada preko potrebna. Ona vam da taj jedan dubok udah  i osveži vas  i ako deluje kao manje bitan deo jako je bitan morate da imate osveženje a daleko je bolje nego bilo koji sok.

📌7.Nešto se mora žrtvovati 📌

Ne možete da očekujete da u toku dana u ispitnom roku i odete da prošetate i da čitate knjigu i da gledate seriju ili film. Pomirite se sa tim da će sve to ostati uskraćeno barem malo. Ako imate npr. dve puze u toku dana možete da prošetate, pročitate glavu-dve knjige koju čitate dok ćete uveče gledati ili neki film ili neku seriju. Tempo koji uglavnom imte otpada jer uveče ćete biti preumorni za sve. Ja u toku ispitnog roka pratim jednu po jendu epizodu serije svako veče po epizodu osim u slučaju da želim da gledam film (tada ne gledam seriju). Nema sada gledam tri epizode Salema onda 5 epizode Vikinga...Jednu po jednu mora da se ograniči na taj način postižem sve.👍

📌8. Airplane mode📌
Ovo mi je uvek tokom učenja podešeno na telefonu. Nema smetanja, i može da se dešava bilo šta ja sam offline. Kada je Airplane mode uključen internet, i sam telefon su onemogućeni za pozive (ali može muzika da se sluša a meni prija klasika posebno kada učim). Prvenstveno mi onemugćava da uđem na net a onda i da vidim obaveštanja ili da mi stižu pozivi i poruke na telefonu. Ništa. Svaki put kada kažem sebi da uđem samo obaveštenje na instagramu da vidim zadržim se sat vremena i to ako sam srećna često  bude i duže. Telefon odvlači pažnju i moram sebi da jasno stavim do zanja da nema diranja. Vrlo često ga ostavim u drugoj prostoriji.

📌9.Koncentracija📌

Ovo je možda i najbitnija stavka. Mogu da sedim i po 10 sadi kraj knjige ako je ona ispred mene a moj mozak na Havaijima ništa nisam uradila. Kada sednem kraj knjige um mora da bude usredsređen na to što čitam, drugačije ne može. Prvenstveno jaka koncentracija ostavlja i više slobodnog vremena koliko ste skoncetrisani toliko brže radite. Od dodatnog povećanja koncentracije umem da pojedem čokoladu (crna je bolja ali Sara više voli običnu, posebno Kinder nju najviše volim kad učim zašto ne znam), ako mi se spava onda moram da popijem kafu i ako je ne volim a pošto tursku piti nikada neću (mrzim je doslovno je mrzim) onda popijem Nes 3 u 1 što je uejdno i jedina koju mogu da podnesem. Energetska pića ne pijem, i molim svakog ko čita da ih ne pije, ja ukus Guarane jako volim ali rizik sa tim pićima je što može srce da vam stane a sa takvim stvarima se ne igra dakle energetska pića ne, radije odspavajte ako drugačije ne može nego da pijete to.💪

📌10.Nema odlaganja📌

Ono što je svima nama studentima ili učenicima problem je što uvek ostavljamo za pet minuta, sat, pola sata. Jer ne možemo drugačije.  Kako da  kreneš pre punog sata? Evo idem samo da pogledam instagram. Evo idem samo  da vidim ovu scenu na tv-u...Nema toga. Kada se probudim i doručkujem odmah u podsvesti stavljam da moram da učim i to je prioritet. Ne zanima me da li je 9:57 ili tačno 10 i slično. Kad završim doručak i obučem se knjiga, sedim za stolom (ne ležite dok učite provereno vam kažem ništa od toga) i dva sata minimum ne mrdam onda ide pauza.



Eto to je to za danas. Nadam se da sam nekako uspela da vam pomognem i da možda vam znače neki od mojih saveta. Kako se vi organizujete? Da li vam je značajan neki od mojih saveta? Sve što vam je na umu pišite mi dole.😉

Hvala na čitanju,
With love, S.





20 коментара:

  1. Prvo da ti kažem da me ovaj tekst oduševio. :) Tema je veoma korisna, pre svega, a sem toga smatram kako je u dobroj organizaciji ključ i suština svega, jednostavno, iz ličnog iskustva mogu reći da me dobar plan uz radne navike više puta spasio i vremenom mi je postao stvarno način života. Mada sam svesna toga da često idem u ekstrem jer više praktično i ne znam da funkcionišem bez spiska, plana i rasporeda - uz to, gubim živce i pičinjem da paničim ukoliko nešto krene mimo plana, svejedno smatram da je to jedna od boljih stvari koje sam u životu razradila i pratiće me uvek. Naprosto, jednom kad uđeš u štos, bićeš organizovana i po pitanju drugih stvari, ne samo učenja.
    Mislim da je za studente posebno važno da pronađu svoj odgovarajući ritam i način učenja koji im najviše odgovara. Svi smo različiti i ne postoji neki univerzalni savet, "magična formula" uspeha, tajna je u tome da isprobamo razne načine i pronađemo onaj koji nama daje najbolje rezultate.
    Prvo, malo ličnog iskustva: kao srednjoškolka bila sam tipičan "kampanjac", učila sam samo ono što me interesuje, nisam bila odlična jer su mi prirodne nauke zadavale muku, a nisam se, iskreno, ni trudila da ih savladam. Ukratko, nisam uopšte imala radne navike, ni jasnu predstavu šta želim u životu, samim tim se nisam previše ni trudila.
    Fakultet sam odabrala i upisala na budžetu relativno lako, ali problem se stvorio kada je krenula prva godina studija i kad sam shvatila da ne ide više ono kampanjsko pravilo iz srednje škole. Predmeti su bili mahom iz gramatike i svega dva iz književnosti (koja počinje intenzivno da se radi tek od druge godine, do koje treba doći!), profesori zahtevni, gradivo suvoparno, ja zatečena i razočrana, dodaj tome prvo odvajanje od kuće, život u velegradu, problemi sa gazdaricom u tom prvom stanu koji smo cimerka i ja iznajmljivale....bila sam skroz izgubljena, nisam se snašla, suviše ležerno sam pristupila fakultetu, a zanimljivije mi je bilo izlaženje - i padnem ja tako prvu godinu. Nisam položila narodnu književnost, koja je nosila najviše bodova i samim tim nisam imala uslov.
    To je bio najteži udarac. Moji su odmah postavili ultimatum (i hvala im na tome!)- ili ćeš položiti zaostale ispite i upisati drugu godinu na budžetu, ili se vraćaš kući u Čačak. Bilo me sramota od sebe, kolega, rodbine, koja je iza leđa komentarisala:"Eto, promašaj!" Najviše sam bila ljuta na sebe "ponavljača" i shvatila da je vreme da prelomim šta to želim u životu i od života.
    Ponovo sam odslušala prvu godinu, ovoga puta išla na sva predavanja i vežbe, razradila detaljan plan. Proplakala sam mnogo puta nad knjigom, kada je bilo naporno i kada sam imala krize, ali shvatila sam da ja to volim, mogu i moram. Shvatila sam da želim da se bavim naučnim radom i da ne smem odustati. Šta se desilo? Hvala Bogu, uz takav režim sam se vratila u igru.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno :)
      Ja sam bila naj-neorganizovanija osoba na planeti do pre godinu dana a onda mi se upalila lampica i rešila sam da je vrmee da to promenim :)
      Meni je rapsored preko potreban čim odstupim-nešto zeznem i ode mi dan u pravcu u kome neželim da ide :)
      I ja sam bila zakleti kampanjac do pre godinu dana gotvo:) U srednjoj posebno bila sam baš tip koji za sredu uči u utorak popdne. Ja sam išla u ekonomsku i kao ogledno odeljenje nisam imala gotov ni priridne (samo matematiku) a ni društvene (samo srpski i engleski i istoriju dve godine) već su ekonomski predmeti činili veći deo, a mene oni nikada nisu znimali samim tim je išla teško a ni ja nisam se trudila da ih sebi olakšam :D
      Pre svega je dina piča koju is podelila i dokaz da možeš i da padneš da bi ustala ponovo. Svaka ti čast. Moj pokretač se desio u trećoj godini (pisala sam o tome) i to je bio bukvalno šamar u lice, kada mi je jedna "porodičan prijateljica" koja me jedva zna rekla "Da ja ne mogu da dođem do mastersa" a pri tom žena jedva ima završenu srednju. E to je bio kraj, kada ti neko vređa intaligenciju to preseče sve. Od tad me ne mrzi više ni malo. Svaki put kad hoću da uporim setim se njenih reči i radim pet puta snažnije :) Nije stražno pasti godinu, strađno je odustati i ne nastaviti a ti si dogurala dalje nego neki koji nisu pali i to je najbinije. Treba nam svima šamarčina da bi se ikako pokrenuli jer do tad sve milsiš "ma lako ću ja, naučiću" znam po sebi :)

      Избриши
    2. Evo, sad odgovorih na sve, izvini što sam se ovoliko raspisala.:)
      Nestaje mi Internet nešto, pa zato ovi izbrisani postovi, bili su duplirani.
      Mislim da je najbitnije pronaći sebe, kad god to bilo. I nikad nije kasno. Nije strašno grešiti, dokle god se na tome učimo i iz loših iskustava izvlačimo ono najbolje po sebe. To je nekakva moja filozofijica.:)
      Ja sam u Gimnaziji bukvalno samo društvene predmete ozbiljno uzimala u obzir. Uz to sam bila i buntovnik, nosila samo crno jedno vreme, pa kako neki rock-metal trip, smešna sam sama sebi kad se setim :)))).
      E, odmah sam se setila tebe, pominjala si mi baš tu priču, zato ti i rekoh onda - ne obaziri se mnogo i ne daj da te obeshrabre! Meni je tečo u lice rekao da se vratim kući, kad već "nisam neki kapacitet" i, evo, još uvek me boli kad se setim, nije uopšte lako čuti takve stvari - ali, onda se preispitaš, pa malo zainatiš i pobediš!:*

      Избриши
  2. Svaku narednu godinu sam upisala na vreme i na budžetu. Nijedan ispit nisam više pala, izuzev dva iz gramatike koje sam položila iz trećeg puta. Postala sam jedan od najboljih studenata i prestigla kolege, mnogi još uvek nisu ni diplomirali, a ja sam već stigla do doktorata. Što je najvažnije, otkrila sam da volim književnost više od ičega, da želim njome da se ozbiljno bavim, da volim fakultet i da mi to zaista ide. Motivisao me i strah, pritisak, da ne omanem ponovo, jer sam znala da moji nemaju novca za školarinu i da samo od mene zavisi.
    Radne navike i organizovanost koje sam tada razvila, ostale su mi do dana današnjeg. Postala sam mnogo odgovornija, racionalnija i po pitanju posla i učenja i pisanja i raspolaganja novcem...naučila sam lekciju i mislim da mi je bilo potrebno da "udarim u zid", kako bih prelomila šta ću dalje sa svojim životom.
    Došla sam u situaciju da me već na drugoj godini fakulteta kolege znaju kao "onu Isidoru koja sve zna" i ima najbolje beleške, da JA delim savete kako učiti itd. Dotle me dovela UPORNOST, VELIKA POSVEĆENOST, mnogo odricanja i mnogo ljubavi prema radu. To je moja magična formula.:)

    Zato me raduje što vidim da imaš veoma sličan režim kao ja, jer imam u kući brata koji sprema ispite dan pred polaganje i čudi se kad ne prođe, vidim kako mnogi koriste trikove i provlače se ležerno, ali, smatram da mi ipak moramo učiti ZBOG SEBE i da zato trikovi predstavljaju samo "medveđu uslugu" na duže staze. Takođe, ni u čemu ne valja preterivati, zašto bi se tri dana pred ispit "ubili" od učenja, kad može lepo da se krene ranije?
    Zato me raduje što vidim da imaš veoma sličan režim kao ja, jer imam u kući brata koji sprema ispite dan pred polaganje i čudi se kad ne prođe, vidim kako mnogi koriste trikove i provlače se ležerno, ali, smatram da mi ipak moramo učiti ZBOG SEBE i da zato trikovi predstavljaju samo "medveđu uslugu" na duže staze. Takođe, ni u čemu ne valja preterivati, zašto bi se tri dana pred ispit "ubili" od učenja, kad može lepo da se krene ranije?
    Idem stavku po stavku:

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam na privatnom, i sad to jeste olakšica, ali sam se često osećala i poniženom kada u društvu treba da kažem da "da ta sam". Međutim nisam dala da me diploma definiše, idalje radim i učim kao da je bilo koji faks jer ja sam molrala na privatnom, mene nerviranje i jak stres mogu da vrate u bolnicu a to je svakako viši cilj i ne želim. Ja svoj fakultet tj oblast ne volim ali radim jer to potencijalno može da mi obezbedi bolju budućnost nego da nemam faks :)
      Još jednom svaka čast što si podelila svoje iskustvo jer mnogo znači meni pre svega kao nekom ko idalje ume da se hvata za glavu "da li je vredno što ovo radim" :) Ja ljubav prema radu nemam (ne volim pravo), ali imam ljubav prema uspehu pa je i to je koliko toliko ok pokretač za dalji rad.
      ĆI ja sam bila kampanjac, dve godine, i uništilo me je . Džaba ja uživan dva meseca kad mesec dana glavu ne mogu da dignem. Mora da se krene na vreme zato ja sestri koja je srednjoškolac pričam sad da sedne i radi u subotnu i nedelju neke predmete bolje nego da ih sve suzbije dan pred test, i kad tako ući lakše joj ide :)
      Organizacija jesete pola uspeha i od tebe sam dosta naučila, kad si mi jenodm napisala kako da lekše spremam ispite to me je i pokrenulo i zato veliko hvala :)

      Избриши
    2. Gledaj, ja sam bila od onih koji su imali predrasude prema privatnim fakultetima, dok nisam videla da na državnim, čak i na Medicinskom u Beogradu ima kupovine diploma i varanja na ispitima, a s druge strane mnogo dobrih studenata dolazi sa privatnih i dobrih profesora, to nikako ne može da se generalizuje. Uostalom, otkud znamo zašto je neko upisao baš to? Jednostavno, nas definiše samo naše znanje i stručnost. Spremnost da radiš na sebi i briljiraš, a ne to gde si i šta si završio. :)
      Ja se osećam privilegovanom i srećna sam što sam završila ono što volim, ali isto tako znam koliko mi je teško što sam se vratila kod roditelja i, eto, sedim u stanu bez posla i neke jasne budućnosti, pa se često pitam da li je trebalo da biram nešto perspektivnije, iako ga ne bih baš volela? Međutim, niko nam ništa ne garantuje i važno je naći motivaciju, pokretač, pa tako i ti uradi. :* Prava su dobar, cenjen i zahtevan poziv, uz koji ćeš moći da radiš i druge stvari, samo ako zadržiš tako pozitivan stav.:)
      Dosađuj joj ako treba, biće ti zahvalna kasnije, ponavljaj sto puta na dan. :) Moji mi stalno govore:"Hajde, utiči na Filipa, nek diplomira već jednom", al ne vredi, mene brat nikad nije slušao.
      Hvala tebi :*, i tu sam za svako pitanje!:)

      Избриши
    3. I ja sam imala predrasuse prema privatim fakultetima, čak kada mi je baka krekla da nije loše da upišem zbog zdravlja bila sam u tripu "ne nikako bolja sam ja od toga" ali onda sam shvatila da znajući sebe mnogo bih se nervirala i stresirala an državnom a lečenje leukemije ponovo mi nije bilo milo pa sam morala ovako, korpupica je suvda prisutna to bez daljnjeg :)
      Ne možeš da utičeš na drugog, ja imam problem što moje sestre slušaju shit muziku i šta god da rade ja ih molim da im ukažem da to nije ok i da je loše ali ne vredi, samo ti ostaje da se nadaš :)

      Избриши
    4. Zdravlje je najvažnije, a tebi nije kasno ni u tridesetoj da upišeš drugi fakultet, ma nikad nije kasno, samo dok je čovek dobro. :)
      Državni fakultet oduzme većinu živaca, posebno stajanje u redovima i ganjanje sa šalterušama, administrativne petljancije, stresa koliko hoćeš - postoji anegdota da (muški) studenti književnosti po završetku studija budu "tri Ć"- ćelav, čorav i ćaknut. :)

      Proći će ih to, ne brini. :) Moj brat je u jednom periodu slušao najgori treš, neke okorele narodnjake koje su mu drugovi narezali, pa nisam verovala da ono postoji dok nisam čula. Srećom, kasnije je shvatio da je zo glupost i vratio se hip-hopu, repu, R'n'B-ju, u poslednje vreme ode i na rock svirku, što me prijatno iznenađuje.
      A realno, svi u tim godinama mislimo da smo najpametniji. :)

      Избриши
  3. Pre svega, slavimo istu slavu!:) Mi takođe slavimo sv. Nikolu (kod kuće, to je tatina slava), ali i Đurđevdan (kod babe). Moji se šale da je to baš slava po mojoj meri, jer niko ne voli posnu hranu, a meni odgovara zbog vegetarijanstva. :) Šalu na stranu, ali, mislim da su slave daleko više od prežderavanja i zbog toga ne volim ta okupljanja, izgubio im se smisao. Mi obeležavamo skromno, samo najuža porodica.

    Veoma je bitno imati plan. Za svaki ispitni rok, unapred bih procenila koliko realno mogu da spremim za taj vremenski period i koliko ispita mi je realno da prijavim. Ništa gore, barem meni, od situacije kada u nešto uložiš trud i vreme, a padneš i moraš ponovo da prolaziš kroz sve to. Zato sam na početku godine uvek pravila nacrt i gledala da one najteže, najzahtevnije ispite polažem odmah u prvom roku, a uglavnom je to bio junski. Takođe, za jesen nikad nisam ostavljala više od dva-tri, i to dva manja i jedan ispit sa više literature, kako bih mogla da ga spremam preko leta.Procena koliko ti je vremena potrebno za spremanje kog takođe je od velike koristi. Bolje je prelaziti dnevno po dve lekcije, nego se tri dana pre polaganja "ubiti" od učenja i na kraju sve pobrkati u glavi.

    1. Bez plana ni ja ne funkcionišem. Ujutru već imam zacrtano šta bi u toku dana trebalo da uradim i hvata me panika ako nešto iskrsne, ali, Bože moj, to je život - važno je da nadoknadim propušteno sutra ili već u nekom realnom roku. Imam notese, tabele, spiskove, što mi mnogo pomaže i oko učenja i pisanja, bloga ili prikaza, svejedno, oko raspolaganja novcem...sve na papir, lakše je i preglednije. Važno je da vreme ne prolazi uludo i da čak i hobi bude pametno izabran.:)

    2. Ja sam ranoranilac i "jutarnja ptica", budim se oko 7 bez obzira kada sam legla, a dok sam studirala nije mi bilo teško ni ustajati u 4-5, dok noću nikako nisam mogla da učim. Naprosto, rano ujutru mi je najbolja koncentracija i negde do podneva najviše zapamtim, dok posle 7-8 uveče mogu samo da čitam nešto van struke, slušam muziku ili gledam seriju, ne i da pamtim novo. Ako do 12 h ne završim bar polovinu planiranog, računam da mi je propao dan.

    3. Vrlo pametno. Važno je da imaš kontinuitet kako bi se znanje lepo "složilo", zato se obavezno preslišavaj svake večeri ono što si toga dana prešla, pa sutradan dodaj ono današnje i tako neće nove informacije da ti potisnu stare, nego će sve lepo da se nadovezuje. :) Dan pred ispit ne uči novo, nego se preslišavaj i rezimiraj sve. Ja sam razvila i naviku da pod jastukom držim svesku ili skripta.:)

    4. Apsolutno! Od 45 minuta do sat-dva je optimalni "blok" učenja, pauze su neophodne da bi se mozak odmorio i "obradio" informacije. Ja sam tada obično šetala, slušala muziku na VH1 ili gledala neki sitkom. :)

    5. Isti slučaj! Moram da se preslišavam naglas, pa mi je zato bio veliki problem život u studentskom domu, gde su sobe male i retko si sama. Ustajala sam nekad u 5, kako bih iskoristila praznu čitaonicu, ili se preslišavala na terasi, šapatom, i u WC-u sam učila kad nije bilo drugog mesta gde mogu da se izolujem.

    6. Flašica sa vodom mi je bila obavezan "pratilac"i na ispitima, jer dehidriram od stresa, a i naši pismeni ispiti su trajali po tri sata, dok se na usmenom nekad čekalo po ceo dan, ako je izlaznost velika. Veče pred ispit, pila sam mleko, a ujutru obavezno banana ili čokoladica za koncentraciju.

    7. "Kada spremam ispit, ne postojim za ostatak sveta", bilo je i ostalo moje pravilo i prijatelji su znali da tada nema izlazaka ni poziva. Pojavljivali smo se na polaganjima bledi, neispavani, sa podočnjacima i neoprane kose, jer bukvalno osećaš grižu savesti ako se bilo čemu drugom posvetiš! :) Apsolutno bih se skoncentrisala na ispit tih dana, računajući da je vremena za odmaranje na pretek kad to završim, ali ako padnem, propade mi leto! I zato mi nikad nije teško padalo žrtvovanje vremena, jer sam imala u vidu dalekosežnije rezultate.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kod mene se slave Sv. Petka (to je mama uzela još kada sam bila mala jer i ujak imaju kćerke, mama nas 3 i ujak dva od toga je starija baš rođena 27. oktobra) i Sv. Nikola koja je babina slava i tako je douvek. Ja post ne volim, praline-pomfrit-medeno srce i supa samo od povrća iz kesice je moj meni tog dana. I kod mene je samo malo okupljanje porodice nikada ne zovemo prijatelje i ostale na slavu ne volim ta velika okupljanja :)
      Raspored je ključ sa tim da nikad ne znaš šta može u toku dana da se desi ali to je već "viša sila" bitno je barem 85% odraditi :)
      Ja sam dete noći rođena sam u 21:25 klasična noćna ptica ali mozak mi ne pamti kada je noć već samo ujutru. Irnočno je što ja svitanje baš volim i volela bihd a sam od onih što ustaju u cik zore (prirodno) i uživaju u danu, ali ja sam sve suprotno od toga. Kad moram menjam navike šta da se radi :)
      to nadovezivanje i jeste ključno, ja imam tendenciju da svaki put pre nego što krenem obnovim sve što sam radila pa da nastavim jer tako lakše funkcioniše :)
      Pauza mora da postoji, i slažem se, ja korisitm pauzu ujutru da prošetam i udahnem vazduh, dok popodne gledam nešto komično kao i ti, a uveče kad završim pratim seriju koja mi je trenutno prioritet :)
      Moj ispit isto traje tri sata (ja sve psimeno polažem) često imam i čokoladicu pored sebe kakao je dobar ali ujutru meni mleko nikako ne prija pa to odpada. Popijem ponekad i čaj od kamilice jer on smiruje :)
      Ja se genralno družim sa studentima pa onda nit oni mene zovu niti ja njih, ali najgore mi pada kada dođe vikend a moje sestre odmaraju od škole (cnik sam ali šta da radim) a ja sedim ko mamlaz pored knjige, ali znam da je to samo trenutno pa prevaziđem i to :)

      Избриши
    2. A ja, generalno, maltene postim čitave godine.:) Volim tu hranu, jedino mi fale jogurt, sirevi i slatkiši.
      Vidiš, to je zanimljivo, meni je veče omiljeno doba, a i rođena sam predveče (19 i 40), ali jutro je najbolje za rad, čim krene da pada mrak, ja nisam ni za šta po pitanju učenja.
      Ni meni, mleko pijem uveče pred spavanje obično, smiri me nekako. Ujutru mogu da pijem samo vodu, kafu sam pokušala, ali ne vredi, ne volim.
      Samo se izoluješ negde i to je to, ja kad sam učila moji su poštovali da se zatvorim u dnevnu sobu ili trpezariju i ne uznemiravaju me dva-tri sata, ali sam leti uvek išla kod babe da spremam ispite - živi sama, u kući, pa imam ceo sprat za sebe i mogu da se preslišavam naglas, hodam u krug i ostali rituali za bolje pamćenje.:)

      Избриши
    3. Ja meso jedem ali bez mesa mogu. Problem su mlečni prozvodi :)
      Ja veče volim da prolazi opušteno nekako dok ujutru mogu da radim :)
      Ja kafu ujutru nikadko ne mogu da pijem, čaj mogu ali kafu ne teško mi pada :)
      Meni daju kuhinju i hodnik sa tim da ako baba mora da spremi ručak ja stavim slušalice odvalim Betovena do daske pa se na taj način izolujem :)

      Избриши
  4. 8. Isto. Zvuk na telefonu mi je uvek bio isključen dok učim, dok sam na predavanju, pa i kasnije na poslu. Dam do znanja ljudima kako sam zauzeta i oni će to, valjda, ispoštovati. Nije mi bio problem Internet, jer nemam svoj kompjuter (ovaj porodični je uvek bio u Čačku), pa sam u Beogradu bila bez ikakvih "remetilačkih faktora" izuzev televizora, a u domu ni to.

    9. Ovo je ključno. Ako ti nije trenutak, iz bilo kog razloga ne možeš da se skoncentrišeš, ne uči ti se - nema svrhe da siliš sebe. Ostavi, prošetaj, iskulraj, pa ćeš nastaviti, nije strašno. Važno je nastaviti, a sedenje nad knjigom tri sata, dok misli vrludaju, samo je gubljenje vremena.:) Dakle, fokusirati se, takođe možemo UVEŽBATI. Kada mi je gradivo bilo dosadno, sebe sam motivisala pronalazeći bar nešto zanimljivo u njemu, nastavke iz staroslovenskog sam pamtila preko melodije koju sam osmislila i pevušila, služila sam se asocijacijama...

    10. DOSLEDNOST, drugi bitan faktor. Nema ništa od odlaganja. Imam drugarice koje već TRI GODINE odlažu izlazak na kolokvijum iz hrvatske i slovenačke književnosti. I nikako da izađu, a s vremenom raste i trema, sve teže će se nakaniti i na kraju neće ni diplomirati. Sa ispitima je kao i sa životom - proći će vreme ako ne iskoristiš priliku. Jedno je odložiti da bi bolje spremila za naredni rok, drugo je tražiti izgovore. Živa istina glasi: ZAPOČETO je pola urađenog: bukvalno, najteže je zakoračiti, a kad napraviš prvi korak, sve ide....:)

    Oduševila si me svojim rezonom i ne sumnjam da ćeš postići sve što naumiš. :*
    SAMO NAPRED!:)
    I hvala što si me vratila u studentske dane, prisetih se svojih metoda i volim ako mogu da pomognem savetom, posebno jer je u praksi dalo rezultate, nije prazna priča.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sse sa lap topom nosim tako što učim u kuhinji (čudno ali jeidno mesto gde moj mozak može da se koncentriše i ako imam svoju sobu) pa ne ulazim tamo gde je lap top. Tablet stalvjam na punjač iza mene (ili telefon) jer rekoh meni prija klasičan muzika (4 seasons od Vivaldija najviše) koncentiše me pa mi ponekad treba :)
      Ja sebe motivišem raznim stvarima a ponekad je i baba motivator kad ja malo uporim pa onda ona obeća da ako položim ispi dodaće mi novac za knjigu koju sam dugo želela i slično. A umem da motivišem sebe i na jako čudan način-ako naučim 5 strana mogu da dobijem kocku čokolade to uvek radi jer se meni čokolada uvek jede :)
      Sve u životu što odugovlačiš samo veći teret stvara, znam po sebi uništi te i što znaš ne znaš. Kreneš i radiš do kraja mora tako :)
      Hvala puno :)
      ŽElim i tebi od srca da uzmeš tu diplomu na doktorskim, verujem da ćeš biti jedna od najboljih profesora na fakultetu :)

      Избриши
    2. Haha, ja sam u kuhinji učila u drugom stanu gde sam bila, zato što u dnevnoj sobi nismo imale radni sto. Onda cimerka uči u toj sobi (imale smo samo tri prostorije, ali stan je bio super i bez gazdarice nad glavom!), a ja u kuhinji, pa njoj TV odvlači pažnju, a meni sve super.:)
      Odlične motivacije!:))))
      Hvala ti, draga, potrebno je još mnogo strpljenja, ali ne gubim nadu, korak po korak. :*

      Избриши
    3. Ja ne mogu igde de ima bilo šta što može da mi odvuče ikakvu pažnju. Marlija isteram iz kuhinje jer uvek više mazim i gledam u njeganego da učim, pas je opasan skretač pažnje posebno jer on samo voli pažnju tkao da je i on ne :)

      Избриши
  5. Hvala ti na dodatnim savetima, airplane mode mi nikad ne bi pao na pamet, a meni bukvalno treba oduzeti telefon, sve ostalo ne vredi. Valja se držsti plana, sve što odložim mi se obije o glavu.. Uvek.
    Ono čega se, pre svega, moram naučiti jesu neophodne pauze, a ne kao što mi je običaj 10-12 sati u komadu.. Tu računam i ponavljanje gradiva dok se tuširam jer i to radim, ne dam sebi ni 10 minuta pauze što ne valja.

    Hvala darling. <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nema na čemu darling :)
      Telefon je zlo, ozbiljno zlo :)
      Pauza je must have, ali bukvalno. Moraš da daš mozgu luft, da barem 30 minuta gradivo ne posotji i nije se desilo misli o Trampu ako treba ali gradivo ignoriši :D

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor