tag:blogger.com,1999:blog-6294247102571734972.post7465908436853793365..comments2023-09-30T11:54:45.559+02:00Comments on Mademoiselle S. ❤: 💜Story Time: Stress Killer💜Sara Milenkovićhttp://www.blogger.com/profile/13727601713660049474noreply@blogger.comBlogger4125tag:blogger.com,1999:blog-6294247102571734972.post-74071067484649231402017-07-02T22:32:43.065+02:002017-07-02T22:32:43.065+02:00I da nema razloga da se kaješ što si "kod mam...I da nema razloga da se kaješ što si "kod mame i tate" jer nije do tebe sve do države je prvenstveno kriva e sad nema sramot u tome, prosto je "viša sila" pa barem viša od nas :)<br />Jaoj idalje se sećam koliko me je douševio taj gotski stil, bio je divan :)Sara Milenkovićhttps://www.blogger.com/profile/13727601713660049474noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6294247102571734972.post-4222486966897272452017-07-02T22:21:32.384+02:002017-07-02T22:21:32.384+02:00Hvala ti puno Isidora :)
Pre svega divnu si si pri...Hvala ti puno Isidora :)<br />Pre svega divnu si si priču podelila i jako mi ej drago što jesi. Ali iznad svega SVAKA ČAST.<br />Ja sam morala da imam barem dve rezerve jer su moje ocene bile prilično loše, znala sam da na srpski jezik (jezikčki deo) nema svrhe da konkurišem jer (što se da primetiti) meni gramatika niakda dobro nije išla, a za dizajnersku sam znala iste skeunde kad sam polagala prijemni da tamo ne pripadam. Ne brini ništa svakako će to da se sredi, ja sse ne sećam koliko je primao u vreme kad sam ja polagala ali drastično manje nego što su npr. pravni i ekonomski primali (po 800 studenata ako se sećam). Što se budžeta tiče to je bila tek odbacijuća opscija za mene, nije bilo šanse da oderem prijemni nikako. Ali još jednom hvala što si podelila uspomene i što si uspela da razbiješ sa faksom, grozno je kad sve moraš da plaćaš., veruj mi znam na svojoj koži :) .Sara Milenkovićhttps://www.blogger.com/profile/13727601713660049474noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6294247102571734972.post-44952179067730279292017-07-02T09:08:05.764+02:002017-07-02T09:08:05.764+02:00Da nisam upala na budžet, ne bi bilo ništa od mog ...Da nisam upala na budžet, ne bi bilo ništa od mog školovanja. Zahvaljujući tome što nisam plaćala školarinu, uspela sam da izguram (finansijski) i osnovne i master i, evo, sad doktorske studije. Budžet i stipendije i mnogo odricanja, jer mojima je kirija sa računima i hranom već bila preveliki trošak.<br />Kad se osvrnem, uprkos mnogim teškoćama i stresu, studentske godine bile su najlepši period mog života.:)<br />Završila sam ono što sam volela, u čemu verujem da sam jedino mogla dati svoj maksimum. Ne kajem se zbog svog izbora, mada mi je žao što nisam uspela da se zaposlim i što sam opet "kod mame i tate na hrani", ali, to već nije krivica ni fakulteta ni nas koji ga završimo...volela sam i volim književnost, učila sam i trudila se, divim se svojim profesorima i ponosni sam diplomac Filološkog. Da sad upisujem faks, opet bih isto, samo što bih volela da me neko upozori da se manje nadam, a da tražim posao već tokom studija i da budem opuštenija, da ne žrtvujem sve slobodno vreme zbog štrebanja. Ali, generalno sam zadovoljna.<br /><br />Hvala ti mnogo na ovom lepom tekstu i izvini što se raspričah.:*<br /><br />P.S. Ova slika na stepeništu je sa moje Katedre, za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima!:)))) Ispred sala 33/34 i 35...koliko se puta virilo kroz tu jezivu "gotsku" ogradu, čekajući početak predavanja u hodniku....Isidora Đolovićhttps://www.blogger.com/profile/03280212486227247816noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-6294247102571734972.post-13942910475070376992017-07-02T09:06:23.501+02:002017-07-02T09:06:23.501+02:00Baš sam, najiskrenije, uživala u tvojoj priči - ka...Baš sam, najiskrenije, uživala u tvojoj priči - kao i doživljajima sa Malte, hvala ti na ovoj rubrici, jer omogućava neki poseban, neposredan uvid u tvoj svet i način doživljavanja istog.:)<br />A i podsetila si me sopstvenih brucoških dana, što kroz fotografije, što kroz ova sećanja na tremu i prvi susret sa velikim gradom, ali i preispitivanje tih životno važnih odluka...BRAVO za rubriku, još jednom, mada su sve sa tvog bloga zaista podjednako kvalitetne, originalne i raznovrsne.<br /><br />Setila sam se, kao što rekoh, sopstvenog iskustva i čitajući tvoj tekst opet mi je sve "proletelo" kroz glavu.:) Prijemni sam polagala baš negde u ovo doba, pre tačno DESET godina (generacija 2007), za koje pojma nemam kad mi pre proleteše!:) Nisam imala dilemu oko fakulteta za koji ću konkurisati, uvek je književnost bila opcija, mada sam se spremala i za filozofiju, ali, eto, slučaj je hteo da se te godine polaganja poklope u terminima i morala sam da prelomim. Mislim da nisam pogrešila.<br />Krenuli smo u cik zore, tečo (koji je vozio), tata i ja. Kupili neke kifle u pekari na Rakovici, mada ja od nervoze nisam bila gladna. Inače, ja sam prvi put videla Beograd nešto kasnije od većine dece, tek sa 15 godina, kada su nas vodili na predstavu u Jugoslovensko dramsko, u prvom razredu Gimnazije. Posle sam, do kraja srednje škole, svake godine išla organizovano na Sajam knjiga, ali grad nisam poznavala dok nisam počela tamo da živim.<br /> <br />Sam prijemni mi nije bio problem, ali sam imala neopisivu tremu, kojoj sam ostala sklona do današnjeg dana. Za deo iz gramatke sam od decembra išla na pripremne časove, esej i analiza pesme bili su mi laganica, nisam otvorilč one glupe "Interpretacije" nikad. Sećam se odlično ogromne, prepune Sale heroja, čak i rasporeda sedenja pojedinih ljudi, koji će mi kasnije postati kolege, neki se i ispisati do kraja prve godine....sećam se da je Ana, moja najbolja drugarica i buduća cimerka, sedela na drugom kraju amfiteatra i jedan lik je pokušao da prepisuje od nje, čemu smo se kasnije smejale. Obe smo polagale samo za različite smerove - ona za srpski jezik, ja srpsku književnost sa opštom književnošću. Sećam se fasciniranosti ogromnom, hladnom i starom zgradom, koja će postati moj praktično drugi dom.<br />Nisam bila zadovoljna delom testa koji se odnosio na analizu pesme! Bio je Crnjanski te godine, "Sumatra", a ja ga nisam volela i bila sam ubeđena da zbog toga padam ili gubim budžet (što mu u mom slučaju dođe na isto). Esej sam pisala na temu Kafkinog "Procesa", oduševljena, jer sam taj roman u srednjo školi "rasturala". <br />Po završetku polaganja, prošetala sam sa tatom po Knezu i kupio mi je filigranske minđušice na jednoj od onih tezgi sa rukotvorinama, kad kreneš prema Kališu. Fascinirao me osećaj koji pominješ, gradskog duha, slobode, osećanje da napokon negde pripadam, nisam "crna ovca"...ima ih još!:) Popodne smo se vratili za Čačak.<br />Položila sam, upisala se na budžetu (moj smer je primao malo studenata i zato sam strepela), ostalo je istorija, što bi rekli...na upis sam već išla sama, sa drugaricom, sećam se dobijanja indeksa, popunjavanja i lepljenja slike, gluvarenja po Studenstkom trgu...:)Isidora Đolovićhttps://www.blogger.com/profile/03280212486227247816noreply@blogger.com