Search This Blog

Mesečna šolja kakaoa sa Mademoiselle S. #40





Prošla nedelja je bila haotična ali produktivna međutim ...moj post kasni jednu nedelju i to je sasvim OK! Pozdrav dragi ljudi. What's up? Srećan početak marta meseca koji nam donosi najlepše godišnje doba na svetu- proleće! Ovaj mesec "startujem" sa vašom omiljenom rubrikom "mesečna šolja kakaoa" i pričam o nekim temama koje su obeležile Februar. A kakv je bio moj Februar. Eto takav. Bukvalno govoreći. Nije bio preterano poseban. Gledala sam drugu sezonu drag race i tako započela gledanje svih sezona (sad gledam prvu jer koga briga za redosled) i sex education (da potpuno sam zaljubljena u Džilijan Anderson).



Početak Februara i moj bullet journal




Hodala sam Amerikom '50ih kroz knjigu "na putu" a potom koračala ulicama starog Beograda uz Nušića i moju prvu knjigu našeg pisca od srednje škole u njegovoj "Autobiografiji". Volim da kažem da je Nušić moj nezvaničan dečko jer sam potpuno zaljubljena u njega i njegov humor. U suštini to je to. Danas imam neke teme za vas. Pričam o Ljubavi prema sebi, "životnim trenerima" o tome zašto pgarderoba nije određena po polu, malo o religiji i naravno moram da pomenem čuvenog Kobija i tragediju koja nas je sve potresla.



Izazov sreće-napravi svoje omiljeno jelo!


 Ako ste zainteresovani za neku od ovih tema kao i prolazak kroz slike koje su mi obeležile Februar, nastavite da čitate.

Da više ne dužim,
Let's go 😉



Mulan ruž soundtrack je bio često na mojoj playlisti




  • Ljubav prema sebi nije sebična

Pominjem ovu temu često i evo opet joj se vraćam. Skoro sam vodila par razgovora sa ljudima koji veruju da je sve što je biblijski suprotno od ljubavi prema sebi. Poenta tog verovanja je da sve što radimo mora da bude nesebično te da je ljubav prema sebi loša. Pa imam šta da kažem na tu temu. Prevashodno smatram i duboko verujem u to da narcisizam i ljubav prema sebi nisu isto. Pre svega toga ali nije sporno ni sad treba da napomenem da ja ne živim život po biblijskim verovanjima. To na stranu. Biti narcisoidan stvara veliki problem jer kao i sve u životu preterano samopouzdanje i stvara veliki problem i takvi ljudi ne mogu lepo da se nose sa životom u kome je ne, realno govoreći, češća pojava nego da. 


Kad se meni dopadne romansa to izgleda ovako



Sa druge strane, lakše je voleti druge. Ne govorim ovde u romantičnom smislu već generalno. Lakše volimo dobre stvari kod drugih nego kod sebe bez obzira što možda i mi sami imamo neke od tih kvaliteta. Kada sagledamo stvari mnogo lakše se otvaram i privhatamo druge. Zašto? Zato što zavoleti sebe znači i prihvatiti svoje loše strane (hoću da budem jasna kad kažem loše strane mislim na sitne mane koje ne možemo baš da kontrolišemo na svom karakteru treba raditi i ne treba prihvatati ono što možemo ili moramo da popravimo). Znači biti svestan da i ti imaš nedostatke još strašnije je to što postaneš svestan da ih i drugi vide. Međutim kada nema ljubavi prema sebi to reflektujemo na druge svidelo nam se ili ne. Kako ti vidiš sebe tako će te videti drugi a ako svaki deo tebe kaže "gubitnik" baš u tom svetlu će te videti i ostali. Zato je ljubav prema sebi jako bitna. Bitno je da ceniš sebe. I poštuješ sebe.


O biljkama ne umem da se staram u prilog tome ide što je ovo već uvenulo.



Bitno je i da upoznaš sebe. Argument "ne moram da znam sebe Bog mene zna" je totalno glup. Pre svih ti moraš da znaš i voliš sebe. I ne možeš stalno da se oslanjaš na druge. Nekad moraš da presečeš i ne možeš uvek da podmećeš leđa. I to je 100% OK. Ljubav prema sebi je teška i to je veština koja se ne uči lako. Cenite sebe i poštujte. Vi to zaslužujete.




  • Ne volim "životne trenere"

Apsolutno ih ne volim. Ne zaista hoću da pričam malo o ovoj temi i zašto generalno nisam ljubitelj istih. Dakle meni su "life coach-evi" prodavači magle. Kažu ti sve ono što već znaš za veliki novac a suštinski ti ne pomognu. Psiholog i terapija ili samo-saznanje su po meni mnogo efektivniji. Davno beše  (haha) sam napisala post o tome šta ne volim kod istih kao stavku sam navela "lažan" optimizam. I kad je loše misli dobro i dobro će ići. Da vam razbijem iluziju -neće. Ovo je praktično identično kao ljudi koji vam kažu da ne brinete ništa jer vas Bog čuva (tačno nemojte da vežete pojas, da lečite bolest...). Dakle situacije kroz život treba sagledati realno jer jedino tako možete da preuzmete akciju. I ja nisam ovde da mračim.


Evo i mene


Ali istina je da nije uvek bezazleno i nekad će biti teže da popravite stvar i to je apsolutno i sasvim OK. Nema ničeg lošeg u tome. Da me ne shvatite pogrešno ponekad ima tu i korisnih saveta. Jednom sam pročitala savet koji je glasio "ne možeš da kontrolišeš situaciju ali možeš svoj stav prema istoj" sa čim se delimično i slažem. Dakle ako pažljivo čitate možete da izvučete nešto korisno. Pravi inspirativni ljudi su ljudi koji su pregurali teške stvari i ipak ispunili svoj život.


Jedan sunčan dan



Primer je youtuber-ka Moli Burk. Moli radi kao motivacioni govornik ali sa punim pravom. Moli je slepa devojka koja je uspela da ostvari sjajnu karijeru i živi i radi u LA-ju (a iz Kanade je). To je tip ljudi koji inspiriše. Kada dođe neko kao Elizabet Gilbert sa svetom na dlanu i uči vas kako da promenite život e to je prodavanje magle i nešto što ne vredi plaćati i trošiti svoje vreme. Poneta je- uzvmite svoj život u svoje ruke i živit kako hoćete niko na ovom svetu nema pravo da vam daje instrukcije.






  • Kobe

Krajem januara svet je pogodila vest o hilihopterskoj nesreći u kojoj su između ostalog poginuli košakraš Kobi Brajant i njegova dvanaestogodišnja ćerka Džiana. Neću da vas lažem- nikada nisam bila neki sportski navijač (osim faze u srednjoj školi kada sam bila zakljubljena u Nadala pa sam znala tenis u prste). Međutim znala sam ko je Kobi i koliko je veliko njegovo ime. Ova vest je čini se potresla svakog pa i mene samu bez obzira da li ste i sami bili ljubitelj košarke, navijač Lejkersa ili bilo šta slično. Zato što je tragedija.


Profesionalni sam prožderač krofni u bilo kom obliku




Tih prvih dana od njegove smrti stalno sam mislila na to kako se oseća njegova žena i njegove devojčice. Ne samo da je ostala udovica ostala je bez dvanaestogodišnjeg deteta. Verujte mi na reč odrasla sam pored bake koja je sahranila dete i od toga se nikada nije oporavila, strašno mi je žao što Vanesa mora da prolazi kroz to. Ali Kobijeva smrt je nešto drugo. Ona je podsetnik na našu smrtnost. Jer ako legenda koja ima sve (čak je i hilihopter bio najbolji od najboljih) može da strada na putu do košarkaške utakmice (u istom gradu) svako od nas može svakog trenutka. I život nema rok. I starost nam nije zagrantovana.






Danas smo tu sutra možda ne. I to je strašan deo cele ove priče. Nema ova vest pozitivnu stranu. Čovek u ranim 40-im, 12-ogodišnje dete i još par putnika među njima i deca u stradali. Ali ako ništa drugo možemo da nosimo sa sobom ovo kao podsetnik da naš rok trajanja nije urezan u kamenu. Da svakog trenutka možda živimo poslednje svoje trenutke. A Kobe je živeo za apslolutno svaki i otišao kao ostvaren čovek. I tome treba da težimo. Svakog dana.





  • Bog nam ne treba da bi imali moral

Nekako uz ovakvu vest ova tema se provlači kao bliska mada sada želim da pričam o Bogu ili verovanju u istog. Želim da pričam o tome da li nam Bog treba da bi imali moral. Sam naslov vam već odgovara ali malo ću zagaziti u temu. Dakle pitanje morala  i religije često ide zajedno. Većina vernika smatra da je Bog ultimativni moral nad svima nama. Ja sa druge strane imam malo drugačiji stav. Na ovom svetu postoji mnogo ljudi. Svi oni vođeni su određenim životim normama bilo da su dobre ili loše ali dosta njih ne veruje u Boga. Da li to znači da ti ljudi nemaju moral?  Ne.


Kratka priča na instagramu o ovom doručku i moj pokušaj prave hrane za doručak



 Duboko verujem da se sa moralom rađaš dok moralne norme naslađuješ u porodici. Od malena znaš da ne treba da ubiješ nekog. Ne zato što te je to naučila Biblija ili roditelj već zato što to prosto znaš. Znaš da je pogrešno i da nemaš prava na to. Sa druge strane znaš da ne treba da kradeš jer od malena učiš da ne diraš tuđe stvari. Sve ovo poseduju i ateisti isto onoliko koliko poseduju vernici. Vera ti ne daje moral. Da ga daje ne bi imali pedofile kao sveštena lica. A ima ih.


Kancelarijski dani



Da li će osoba da veruje u nešto više ili ne nije naše da odglučimo. Takođe ono u šta ti veruješ ne mora da bude nužno ispravno jer mi to ne možemo da dokažemo. Moral je lična stvar. Nešto što ne dolazi sa religijom niti bez nje. Individualno je za svakog od nas. Duboko verujem da moralne norme i pravila moraju da budu odvojena. Isto kao što i crkva treba da bude odvojena od države. Razum mora da stoji na stranu.






  • Suknje su za dečake

Muka mi je. Doslovno mi je muka od konstantnog ponavljanje kako je ovo za devojke a ovo za momke. Suštinski govoreći sve je za svakog ako govorimo realno. Danas i muškarci mogu da se šminkaju i nose haljine. Zašto da ne? Pa muškarci su istorijski nosili haljine. Skoro sam pričala sa devojkom koja mi je rekla kako su joj drag kraljice odvratne.. Ja volim drag kraljice. Obožavam drag race i uvek mi bude žao kada vidim konzervativne ljude kako su protiv toga da dečak nosi suknju ili zovu trans devojčicu "on". Drag kraljice i trans ljudi nisu isto. Ponekad dečak želi da bude dečak i da se oblači kao devojka? To je sasvim OK. Trans osoba nije pol u kome je rođena. Jednostavno nije. Stvarate toj osobi disforiju i povređujete nekog bez razloga.


Neke sitnice. A to all the boys 2 još nisam pogledala



Drag međutim datira još od Šekspirovog vremena. Šekspir je i uveo termin u naziv jer u vreme kada je on pisao muškarci su igrali ženske uloge tradicija koja se na Kembridžu nastavila do danas u dečačkim školama. Drag danas je perfomans. Kao i svaki drugi. Drag kraljice imaju običak da lip syncuju pesme i tako izvode nastup. One su jedne od vodećih trendseterki na svetu i jedne od najboljih šminkera. Drag kraljice ne žive svoj privatan život kao žene osim u slučaju trans žena u drag industriji. Velika većina su muškarci koji se kostimiraju u tela devojaka. Ima toliko različith i one uglavnom izvode komediju. Ako mene pitate sposobnost da se od muškarca napravi devojka je prava umetnost. Drag kraljevi takođe postoje ali oni nisu toliko zastupljeni. Ne razumem zašto nekog pogađa da vidi našminkanog muškarca? Zašto bi to bilo koju osobu vređalo i šta je tu odvratno? Pa šminka nije stvorena za devojke samo.


Dan kada sam sama sebe častila belom toplom čokoladom



Sasvim je OK da muško nosi šminku.Sasvim je OK da muško plače. Sasvim je OK da muško ide na manikir i da se depilira (ako mene pitate i preporučljivo ko voli dlakave muškarce?). Sasvim je OK da nosi štikle i sluša Madonu. Sasvim je OK da gleda romantične komedije. Sasvim je OK da čita Voug. Sasvim je OK da se plaši pauka. Isto kao što je sasvim OK da devojka ne želi da se šminka, da nosi pantalone, da vozi motor...Norme koje su nekada postojale treba raskinuti. Jer svi mi smo na kraju samo ljudi.


Vijolet Čački jedna od mojih omiljenih drag kraljica



To je to za ovaj post. Kao i uvek sve što vam je na pameti, pišite mi dole.


Naravno Marli za kraj





Linkovi vezani za ovaj post (ako želite više da pročitate idite na "open link in new tab" jer ne mogu da namestim da se sam dirketno otvara u novom):
Twitter


Hvala na čitanju,

With love, S.

2 коментара:

  1. Srećan jubilej (četrdeseta šoljica!) i početak odbrojavanja do proleća!:)
    Meni se, iskreno, februar otegao, da li zbog ovog bonus-dana (29.), ne znam...
    Drugarica mi je nedavno preporučila "Sex education". I ja volim Džilijan Anderson, još otkad je igrala Skali u "X files".:)

    1. Odlična poenta! Da, kod nas često dolazi do zamene teza, (namernog?) mešanja pojmova. Kad čujem:"on gleda samo sebe", "ona vodi računa samo o sebi", obično se ne misli isključivo na sebičnu i bezosećajnu osobu, nego naprosto nekoga ko ne izgara u pokušajima da svima udovolji, stavljajući sebe u drugi plan i verujući da tim "igranjem žrtve" nešto postiže. To onda stvara u mnogima osećanje krivice ako se okrenu sopstvenim potrebama, jer će ih okolina nazvati "samoživim", mada ta ista okolina nema obzira prema drugima. U Bibliji se kaže: "Ljubi bližnjeg svog KAO I SAMOG SEBE." Tačka. Narcisoidnost je POREMEĆAJ ličnosti, nikako pohvalna karakteristika, čak nije ni egocentričnost. Slažem se da je lakše voleti druge nego sebe, jer drugima pre oprostimo nego sebi (opet, zavisi od osobe do osobe) i lakše je savetovati drugoga nego primeniti na sebi. A opet, ako volimo druge, pa nam bude uzvraćeno, naučićemo da zavolimo i sebe. Bar mi se tako čini.:)

    2. Postala sam alergična na "lajf-koučeve" i "motivacione govornike". Čast izuzecima! Imala sam, donedavno, takav slučaj na blogu, sećaš se. U najkraćem, takve, često sektaške doktrine mnogi su u međuvremenu dobro unovčili. Mnogi uopšte nisu školovani psiholozi/psihijatri, ne uzimaju u obzir da je svaki pojedinac drugačiji i da se neke "formule uspeha i sreće" ne mogu primeniti na sve jednako uspešno, niti deluju preko noći. Više sam naučila o životu od pisaca, iz dobrih filmova, od ljudi iz okruženja i familije na osnovu svakodnevnih saveta, njihovih grešaka ili uspeha...nego od samozvanih "učitelja života". I to veštačko keženje, guranje stvari "pod tepih", apsolutno izbegavanje izliva negativnih osećanja, potiskivanje dok te iznutra ne rasture, ne vodi ničemu. Slažem se sa svakom rečju koju si ovde napisala.

    ОдговориИзбриши
  2. 3. Mnogo me pogodila ova vest. :( I to ne u smislu, kao mnogi, da odjednom "RIP"-ovanjem skreću pažnju na sebe, nego sasvim iskreno. Vratila sam se u detinjstvo kada je Kobi bio velika košarkaška zvezda i kod nas, moj brat i njegovi drugari su držali njegove postere na vratima ormara, svi smo ga voleli. A posebno mi je žao devojčice. Takav talenat, tolika povezanost sa ocem, ljubav, njihova porodica, Vanesa i deca koja su ostala, ne mogu ni da pojmim tu količinu bola...svaki put me ovakve tragedije podsete na prolaznost i da u svakom danu moramo uživati.

    4. Najveći "vernici" često su najmanje moralne ličnosti. I u društvima koja nisu religiozna (npr. komunistička) postojao je određeni moralni kodeks. Moralni zakon je nešto što ili poštuješ ili ne. Religija/vera može samo da ga osnaži. Ali, samo zato što je neko "religiozan" ne čini ga moralnom ličnošću. I obrnuto.
    Svaki zaključak ti je zlata vredan.:)

    5. E, ovo je zanimljiva tema!:) Pazi, kilt je suknja. Toga je neka vrsta haljine. I mantija. Nosili su ranije i kraljevi i robovi "suknjice". Ako su se žene vremenom izborile da nose pantalone - što je, veujem, pre stotinak godina takođe bio predmet polemika i skandalizovanja, a danas je sasvim normalno i mnoge od nas, uključujući mene, ne mogu da zamisle život bez nogavica :), šta je problem sa muškarcem u suknji (sem dlakavih nogu, haha)? Ono, sad nam deluje neobično, ali navići ćemo se već.
    I dobro je da si istakla razliku, mnogi pojma nemaju da drag i trans nije isto. :)

    ОдговориИзбриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor