Search This Blog

Mesečna šolja kakaoa sa Mademoiselle S. #31





Februar je bio kratak mesec. Tako je i proleteo. Mesec dana zaljubljenih i mesec  groznih temperatura. Ali to nije bitno. Moja februarska šolja malo kasni (ali bolje ikad nego nikad) u svakom slučaju kasnila ili ne, evo je tu.


Prvi dan februara i Seventeen!


 Pozdrav dragi ljudi. What's up? Danas sam tu sa novom mesečnom šoljom i pišem vam o pet tema koje su me najviše interesovale tokom februara (četri februarskih plus najava aprila) i o kojima sam duboko razmišljala. Da više ne dužim, 


Let's go 😉



Bila sam zavisna o plazmu krcko (valjda se tako zove) i jela sam je svaki drugi dan




1. Oporavak

Svi znate da sam ja sa mojim mentalnim zdravljem bila ni tu ni tamo. Razlog zašto delim svoj procej je pre svega da podignem svest da ne moraš da imaš ozbiljnu dijagnozu ili da izgledaš drugačije da bi imao ozbiljan problem, sa druge strane ako jedna osoba izvuče neku poztivu iz mog teksta uradila sam dobru stvar. Da odmah razjasnim nemam nikakvu ozbiljnu psihičku dijagnozu jednostavno povremeno me muči blaga depresija i velika anksioznost. Elem, moja psihička nestabilnost dolazi od toga što ja zaista ne umem da se dobro nosim sa životom i to je istina. Jedan stepenik dole i ja više ne znam gde se nalazim i kako daa nastavim. Svaki put kada mi se nešto loše desi sve što znam je da sedim na podu i plačem ili jednostavno sedim na podu i ne mogu da se pomerim. Jednom je moja sestra podviknula na mene kada sam se tako loše osećala. Bio je do onaj podvik u stilu "Sara saberi se i ustani sa tog poda" (dakle nije bila gruba ili besna na mene). Loše je prošlo, Sara je plakala duplo više nego što treba to je onda pratilo rundu izvinjavanja i tešenja. Znala je da je to jednostavno bio pogrešan pristup barem u mom slučaju. Međutim ovih dana primetila sam da sam znatno ojačala. To je dug proces, ali sve i da idem jedan korak napred a dva nazad taj jedan napred mi je značajan. 


Poslednji snežni dani



Ne volim psihoške knjige (pričam o modernoj psihologiji gde se sve leči ako ne pretvoriš u da ne o ozbiljnim knjigama, onim lifestyle knjigama ako me razumete o njima govorim). Sva ta moderna psihologija je meni prodavanje magle i čisto sranje da budem fer "ovako će se vaš život oporaviti" i "kako da ozdravite brže". Međutim u novembru prošle godine moja sestra je samoinicijativno naručila knjigu za mene sa nazivom "Uspeh, što da ne?" i rekla mi da je čitam povremeno. U novembru sam te godine bila u prilično lošoj sezoni života i rešila sam da kada već ne radim ništa možda je vreme da bacim pogled na to. Radila sam knjigu jednom na dan (i još uvek nije cela pređena) sa povremenim pauzama ali ta knjiga je meni jako pomogla. Postoji jedna rečenica koju autor kaže da zapišeš i držiš ispred sebe i glasi "šta se dobro krije u ovome?" ja je imam na radnom stolu u konstantni mi je podsetnik da i u najgorim situacijama izvučem nešto dobro. Svet je ogavno mesto jako često, ali on takođe nudi neverovatno mnogo mogućnosti i um je glavna blokada koju imamo. Od srca je preporučujem. Radim je i sad povremeno glavu po glavu jako mi je jako pomogla i garantujem 100% da je ta knjiga bila prekretnica u tome koliko sam ja mentalno loše i koliko padam u loše faze. Ja posećujem psihologa (imam privatnog i povremeno idem, ne volim domove zdravlja), i tu smo se obe složile da za mene lekovi ne bi bili korisni (a i nisu neophodni) nikada nisam bila zavisnik o nečemu (osim internetu ali to je druga priča) ali sam svesna da bih potencijalno mogla da se navučem na lekove a to bi činilo više štete nego koristi (ja kad sam imala zubobolju za namjanju bol sma pila Brufen samo zato što se ja lako navučem na to da ne osećam stvari). 

Večiti sam zaljubljenik u bajke

Kod mene samopozdanje (odnosno nedostatak istog) igra na žalost veliku ulogu i to je nešto na čemu radim. Zašto sam uopšte napisala celu ovu temu prevashodno zbog toga što sam svesna da svi vi u svom okruženju imate nekog ko se ne snalazi baš najbolje, ne stavljajte mu "titule" kao što su "ti nisi sposoban/spopsobna" ili "raznažena" ili "slabić"  (ja sam jednom čak i čula licem u lice "ako nisi sposobna za život ubi se" što je bilo prilično jezivo) jer nisu svi ljudi jednako jaki. Džordž RR Martin je napisao "reč seče oštrije od mača" i to je istina vaše reči mogu da jako loše utiču na osobu koja se mentalno loše oseća koliko god da vi mislili da joj pomažete, brirajte reči jer saosećajnost i podrška su ključ.







2. Pad instagrama

Pre par nedelja svet se suočio sa jednom džinovskom tragedijom-instagram je pao i nije ga bilo jako dugo (10-ak sati ako se dobro sećam). Šalim se, to nije tragedija, ali da pričam o ovoj temi. Instagram je bez diskusije najpopularnija socijalna mreža, ja sam aktivna na ovoj socijalnoj mreži još od apila 2013. godine kada je jako malo ljudi koristilo instagram jer su androidi još uvek bili novina. Godinama sam preuredila svoj profil i sada je moj feed uglavnom bookstagram sa mojim životom. Jedina socijalna mreža na kojoj sam aktivna pored instagrama je twitter odnosno deo sam stan tvitera (drugim rečima tvitujem o određenoj osobi/osobama u mom slučaju o K-popu). Jako volim instagram i imam praksu da u toku dana mnogo puta uđem i gledam feed i šta ljudi postavljaju, više od toga volim da gledam insta story. 


Prvi znaci da proleće dolazi!


Prema statistici mog instagrama dnevno na njemu provodim jedan sat i jedan minut što je pristojno uzevši u obzir da sam ranije umela da provodim i po 6 sati bez šale ali sa druge strane sada je većina mog vremena na tviteru tako da ja verovatno i nemam svest koliko sam na društvenim mrežama. Međutim da mi je teško pao pad instagrama-pao mi je i to neću da lažem. To me je istovremeno, nateralo da razmislim koliko smo mi kao društvo zavisnici o društveme mreže? Naš život se zaista često svodi na skrolovanje po instagramu gledajući slike i trošeći vreme "u prazno" a sebe sam mnogo puta uhvatila kako to radim. Moja srednja sestra je jednom kad smo pričali sela i pitala me "Sara šta su radili ljudi u vreme kada internet nije bio ono što je danas" i pokušala sam da se setim svog detinjstva bez interneta u jednom trneutku se zapitala "čoveče stvarno nemam pojma kako se nisam smorila". 


U slučaju da niste imali pojma i da ne možete da zaključite, crvena je moja omiljena boja!



Neću da budem cinik definitivno je doprineo dosta ali jesmo se malo otuđili. Prepričavanje leta više nema čar jer većina "vidi" šta si radio plus uz pomoć neta čujete se ili dopisujete se iste sekunde tako da nije neki problem. I ja sam otuđena i to priznajem, ako sam ranije bila introvertna sad sam još više,  to je jednostavno posledica društva, a pad instagrama je bio dobar podsetnik da...pređete na tviter. Šalim se dobar podsetnik da život van socijalnih mreža postoji i funkcionište i da je to sjajno.





3. Dobre i loše strane izolovanosti od vesti

Pre određenog vremena (negde možda godinu ili dve) ja sam bila tipična "obična" osoba koja je s vremena na vreme (jednom dnevno od prilike) čitala vesti kao i sav običan svet kako bih ostala inforimisana...a onda je sve to počelo da me guši i rešila sam da prestanem. Komplento. Više od godinu dana nisam otvorila ni jedan portal i namenski pročitala neku vest. Najbolja odluka mog života. Dakle nisam ovde da pišem kako se kajem zbog svoje medijske izolovanosti. Sad ja koristim socijalne mreže -instagam i tviter (fb samo da promovišem post i čitam blogove koje ne pratim na blogeru dakle gotovo uopšte ne koristim) tako da htela ili ne vesti dopru do mene, ali hvala Bogu znatno manje. Znala sam za napad na Novom Zelandu zbog tvitera, znala sam za smrt Luka Perija takođe sa Tvitera znam da razlikujem konzervativce u Americi u odnosu na liberalne zbog tvitera...

Pronašla sam Ateez i slušala ih svakog dana inače Say My Name slušam baš dok ovo postavljam!




 Naše portale ne čitam mada svesno ne ulazim ni na BBC ili CNN. Ne gledam vesti. Ako ukljućim TV jednom kad je svetlosna godina uključim HBO, vesti ne gledam čak ne dozvoljavam mojim ukućanima da mi pričaju o vestima a tema koja je striktno zabranjena je politika. U našu politiku se ne razumem. Ne volim ppredsednika jer ne vidim da je nešto popravljeno u zemlji a da ne pričam o lobiranju toga da "ako si član partije brže do posla" što je dno dna i nikada i zavetujem se ovde nikada neću biti član neke stranke (ako ste član ne sudim vam to je vaš izbor). Sa druge strane da me pitaš za šta se on zalaže ili da ti navedem imena više od dva ministra-ja ne znam i ne vidim veliki problem u tome. Politika nije za svakog i vrlo često se ljudi čude čak sam dobila i negativne reakcije na to što nisam politički opredeljena. Apolitična sam u potpunosti. Postoje mane medijske izolovanosti a to je slab dodir sa svetom (kod mene konkretno sa našom zemljom jer sam o svetu htela ili ne informisana), kada drugi komentarišu dešavanja u državi ti si isključen hteo ti to ili ne ne možeš da daš stav. Ali postoje i prednosti-daleko manje se opterećuješ. Gle loše stvari se dešavaju i ovde i svuda i ja kao indiviua tu ništa ne mogu ali ako smanjim unos negativnih informacija drastično mi je bolje. Evo i zašto.  


Bila sam očajna kada sam morala da završim ovu knjigu jer sam se
 (kao i uvek kada čitam ovog čoveka) zaljubila u priču



Kada se desio ovaj napad (koji mediji uporno zovu oružani napad jer terorista=pripadnik islamske veroispovesti što nije istina i beo čovek može da bude terorista) na Novom Zelandu, jedna devojka je tvitovala kako je sin od drugarice njene majke bio u tamo i imao 12 godina  a sve što je hteo je da se  moli da bi mu se život okončao metkom koji je prošao direktn o kroz srce. Sećam se bilo je kasno veče kad sam pročitala taj tvit i nisam mogla da se smirm do jutra. Ne mogu da promenim situaciju ali mogu koliko-toliko da zaštitim sebe od svih zlih stvari koje dođu do mene. A politika u našoj zemlji je iz moje perspektive skup prljavštine i buđi nešto čemu ne želim da dam mesto u svom životu. Zato ovde ne viđate takve teme, i verovatno nećete to je prosto moj izbor.







4. Rod i pol nisu isto

Skoro sam videla da se jako često što na tviteru što na YT videima pokreće pitanje da li su rod i pol isto. I zato sam istraživala. Pre nego što zađem dalje u temu odmah da napomenem par stvari: doktor nisam nikave vrste dakle moje mišljenje se bazira na onome što sam istraživala i mom ličnom moralnom stvaru. Broj dva (ovo često napominjem ali nije sporno) ne praktikujem religiju već sam spiritualna dakle verujem u nauku i evoluciju raidje nego u biblijski pristup. I broj tri ja sam tip osobe koji stoji iza jedne rečenice- ako nikog ne povređuješ svojim delom (ključna reč povređuješ ne vređaš jer nisu isto) ja te podržavam, tako npr. ja ne bih živela u bigamiji nikada ali ako neko svesno i voljno učestvuje u tome mada mi se ne dopada ideja lično nemam ništa protiv. E sad jasno nam je svima da postoje tradicionalno muški i ženski rod. Dobila sam fantstične odgovore što preko meila što u komentarima i zaista vidim različiti spektar mišljenja  i to mi se jako dopalo. Skoro je postalo sve prihvatljivije da postoje transdžender osobe tj. osobe rođene u pogrešnom polu. Ne pričam o njima (uzdgred, svi vi koji mislite da je ovo bolest treba da prazgovarete sami sa sobom jer niko ne bira kako će da se oseća u svom telu i svako treba da ima pravo da promeni i rod i pol ako to želi to je emotivno bolan proces i ako hoćete da vidite jednu takvu soobu idite na YT i tražite Nikitu Dragun vratite se i recite mi da li je ona manje žensko od mene koja sam rođena sa tim polom), pričam o ljudima koji se ne definišu ni kao žene ni kao muškarci. Veoma je važno da razlikujemo rod i pol.


Naručila sam par sjajnih knjiga na Deretinoj akciji




 Dok je pol fizički (dakle možemo da budemo samo jedno ili drugo) rod je naš unitrašnji osećaj i ono što naš um smatra da smo. Samim tim otvara se diskusija za da bez obzira na to šta smo po rođenju, mi ne moramo nužno da se indentifikujemo sa fizičkim delom. Ja lično se identifikujem kao žensko i nemam problem sa tim. Međutim ne delim discipline i stvari na muške i ženske ti možeš da budeš strejt muškarac sa nalakiranim noktima i crvenim karminom ako se identifikuješ lično kao muškarac meni nisi ništa manje muško. Devojka koja želi da vozi reli trke? Zašto da ne! Meni je dugo trebalo da prihvatim da postoje ljudi koji su u sivoj zoni ljudi koji nemaju problem sa fizičkim polom ali oni nisu nužno istog roda već negde između. Psiholozi kažu da je rod spektar ne jedno ili drugo (isto kao i seksualnost između ostalog) dok je pol čista fizička stvar.. Australijska država Tasmanija je uvela zakon da roditelji po rođenju ne moraju da imaju ubeležen rod deteta. Dete do svoje šesnaeste godine može da reši kako će se identifikovati (roditelji moraju da potpišu za njega) a nakon šesnaeste ono samo može da odabere svoj rod i ono što je najbolje-ne mora. Jednostavno može da živi kao osoba bez roda kojeg god da je pola. Dugo mi je trebalod a prihvatim da postoje ljudi koji su u svioj zoni, ali samo zato što je neobično ne znači da ne postoji. Gledala sam ljude koji se ne identifikuju kao jedno ili drugo (primer je Džefri Star ne volim tu ličnost ali volim tutorijale koje pravi. Džefri nema problem da ga neko oslovljava sa on ili ona ali se ne identifikuje kao jedno ili drugo već se smatra androgenim ali postoje ljudi koji idu korak dalje i koji ne žele da ih identifikuješ sa on ili ona) već stoje negde između. Kao što ni seksualna orjentacija više nije- strjt,gej i bi već imamo panseksualce, kver, aseksualne osobe... Takođe smatram da na javnim mestima treba da postoje toaleti za ovakve osobe kako bi se osećale prihvaćeno i imale svoju privatnost jer samo zato što njegova "biologija" kaže jedno to se ne važi ono što je osoba u svom umu je jedina prava istina.

Poslednji sneg



 Da li ovo ruši "porodicu" ja konkretno mislim da ne. Posotoje ljudi koji su neutralni koji žele da imaju decu kao što posotjim i ja koja planiram da kada budem imala dovoljno novca uklonim svoje jajnike jer ja od kada sam imala 10 znam da ne želim da budem ničija mama. Tradicionalno viđenje porodice je palo sa razvitkom društva naravno da postoje ljudi koji još žele da imaju porodcu ali postoje i oni koji ne žele obe stvari su OK. Ne sudite osobama i ako neko ne želi da ga oslovljavate u njegovom polu već po rodu po kome se identifikuje vi kao i ja to moramo da poštujemo. Želela sam da posvetim ovaj deo teksta svima koji se tako osećaju da znaju da ja kao strejt devojka nemam pravo da vam kažem da je to kako se vi osećate pogrešno samo zato što sam ja "pravilna" po glupim tradicionalnim standardima. Vi ste OK i vaš identitet je jednako bitan kao i identitet svakog bića na planeti.








5. April, moj mesec!

Volim da završim u pozitivnom duhu, a kako je ovaj post baš poslednjeg dana marta red je da vam kažem šta vas čeka u Aprilu. April je moj mesec. Punim 25 osomog i naravno tradicionalno će te dobiti post na taj dan. Međutim spremila sam dosta postova jer april nije samo moj rođendanski mesec već i mesec praznika, mesec Igre Prestola uz sve to BTS ima novi album (nakon osam meseci izašto je i intro koji ću vam ostaviti na krjau ove teme, čist rep i RM tačno sam "umrla") pa je dobar povod.



Ovako sam ja provela dan zaljubljenih-čestitala sam ga sama sebi i slušala Jaehyuna
 koji je tog dana napunio 22 i njegovu pesmu Try Again


Negde krajem mseca će ići martovska šolja kakaoa a na početku će biti i standardna rubrika movie list (dakle pišem o filmovima koje sam gledala u martu) to su dve rubrike koje prenosim iz meseca u mesec i koje ne želim da menjam. Umetnički četvrtak će ići sredinom meseca. To dugo nisam pisala a znam da ljudi vole tu rubriku. Dva posta o Igiri Prestola nešto na podsećanje na stare dobre dane jedan od tih ide četvrtog. Da postovaću dva puta nedeljno jer kad radim mesece specijale radim više postova tako da četvrtak i nedelja sa izuzetkom mog rođendana koji se ako se ne varam pada u ponedeljak -tada će biti tri posta nedeljno.

Vedriji dani



 Random tema (mislim da će niti načini za opuštanje) je takođe u priremi. A planiram da plasiram i novu filmsku rubriku krajem meseca zbog koje sam jako srećna. Biće i post o muzici i serijama! To je negde to radujem se prvom pravom prolećnom mesecu ta brojka 25 mi deluje veliko kao kuća pa me malo plaši ali to je OK! I to je u suštini to. Nadam se da i vama plan odogovara.






To je sve za danas. Kako vam se dopao post? Sve što vam je na pameti, pišite mi dole.

Za kraj kao i uvek Marli i njegova slika za nacionalni dan najboljih prijatelja
(jer je on moj najbolji prijatelj)


Linkovi vezani za ovaj post (ako želite više da pročitate idite na "open link in new tab" jer ne mogu da namestim da se sam dirketno otvara u novom):
Novi tumblr


Hvala na čitanju,

With love, S.

14 коментара:

  1. Prvo da te povalim jer si se potrudila za ovaj post .
    Svidja mi se tema, i svidjaju mi se ove motivacione porukie koje si ubacila

    ОдговориИзбриши
  2. Mislim da se zovu plazma kocke. I ja ću sad u junu napuniti 25 i baš mi nekako deluje jako mnogo godina. :) Ja sam zavisna o društvene mreže , al uopšte nisam primetila da je pao instagram, jer ne smem da ulazim često na njega, jer nemam wifi u stanu, pa uđem na instagram samo kad sam negde u kafiću ili napolju da ne bi potrošila sav svoj internet. Nekako mi je lepši život od kad sam manje na instagramu pravo da ti kažem. Ne gledam ni ja vesti, al čitam Njuz net, tu ti kazu ono najbitnije kroz neku dozu humora i apsirda , pa mi to nije jako strašno.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zabroavila sma naziv ali odlične su! Ja imam skoro 25 osećam se kao da imam 115 i to kažem svake godine :)
      Ja imam ne samo net u stano nego i plaćam račun na telefonu pa ga takoreći imam konstantno i bukvalno sebe treniram da ne ulazim na internet dok npr stojim na redu u Maksiju toliki sam zavisnik. Što se tiče vesti-što me twitter informiše-to je dosta je :)
      HVala na čitanju i na komentaru :)

      Избриши
  3. Mene jako raduje što je "šoljica" opstala ovako dugo (starija je od mene, haha!), na čemu ti iskreno čestitam, kao i na uvek raznovrsnim temama, odvažnosti da postaviš važna pitanja, da progovoriš iskreno o sopstvenim iskustvima i sve to upotpuniš lepim fotografijama, tako da se slagali-ne slagali, na kraju čitanja rubrike uvek osetimo nekako bogatijim za novo iskustvo. Zaista je dobro i uspešno vodiš.:)

    Viđam ove "Plazma kocke" svuda, ali ih nisam probala. Čini mi se da imaju lešnike, a i mnogo su mi nešto skupe za tu količinu.:)

    1. O ovome smo neki od prethodnih puta govorile. Patim od anksiozno-depresivnog poremećaja i mnogo se bolje osećam otkako idem kod psihijatra (jednom mesečno) na razgovore, pijem (privremeno) lekove i otkako sam priznala sebi da imam problem. Spokojnija sam, našla sam snage da se podignem i krenem dalje. Posle dve godine pauze, vratila sam se fakultetu i prijavila tezu, angažovala se da zaradim honorar, konkurišem, izlazim među svet, aktivna sam i borim se, iz dana u dan. Borim se i sa anoreksijom, za petnaest meseci vratila sam deset kilograma i fali mi još pet da se pređem rizičnu granicu neuhranjenosti. Osećam se bolje, zdravije i idem dalje. Imam krize, imam još mnogo strahova, samopouzdanje mi je još nula i znam da ću se dugo, ako ne i celoga života boriti sa ovim, ali napravljen je korak napred i vraćanja nema.
    To je ujedno jedini savet koji ti, uz apsolutno razumevanje, mogu dati: BORBA. Misli na sebe, u svakom trenutku,pa makar ti prebacivali "sebičnost".

    2. Ne koristim Instagram, niti društvene mreže sem bloga, tako da me ove "tragedije" ne dotiču, mada mi je istinski tragična zavisnost ljudi od ovog paralelnog sveta. U moju kuću kompjuter je stigao 2005, dakle, kada sam imala već 17 godina, tako da svet bez Interneta pamtim i te kako dobro i bez njega mogu. Nemam "pametni telefon", naprosto, nisam u toj priči i dobro mi je ovako.
    P.S. Eto odgovora na pitanje "kako čitaš tako mnogo?" Ne gubim vreme na Internetu, bavim se staromodnim aktivnostima.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da ti kažem pravo Isidora ja nikad nisam verovala da ću napisati 10 a kampli preko 30 hahah ali ne mogu da je zamislim da je ne pišem!
      Ne znam cenu oba puta je kupila sestra!
      ČEstitam Isidora, valjda ću i ja uskoro da budem na dobrom putu. Mene je moja anksioznost naterala da radim dodatno da nema fakulteta mislim da bih totalno klonula kad znam da me čeka nešto onda odem i odradim!
      Staromodnost je ponekad dobra treba čovek da ide u korak ponekad sa vremenom ali i da se seti onih pravih uživanja! Unplug što bi rekli na engleskom!

      Избриши
    2. Najbolja borba sa anksioznošću je rad.:*
      A za staromodno vs moderno, ja kažem: svega UMERENO!:)

      Избриши
  4. 3. I o ovome smo često pričali, a ja bogami i pišem na blofu već godinama, kroz kolumne. Volim da budem društveno osvešćena i informisana, zato što kao odrasla, obrazovana osoba u ovoj državi moram biti u toku sa svim stvarima koje (in)direktno utiču na moj život,opstanak, zaposlenje....Politiku pratim poput cirkuske predstave, iz nekog satiričnog ugla, a opet, učestvujem na protestima "1 od 5 miliona" svakog petka i mada nisam ni za jednu stranku, jesam PROTIV nakaradnog sistema. Dakle, kao što napisah prošli put, medijska (ne)obaveštenost je "dvosekli mač": ne valja premalo, ali ni previše, a pre svega je važno nijednu informaciju ne uzimati "zdravo za gotovo". To je moj stav.
    Potresla me situacija na Novom Zelandu, kao i raniji teroristički napadi u Parizu, npr, ali još više me potreslo podsećanje na dvadeset godina od NATO agresije i 15 od progona Srba sa Kosova. Mislim da je pomalo nenormalno da više polažemo na pogibije australijskih vernika nego rušenje srednjovekovnih crkava u našoj zemlji, ogromnu štetu nanetu bombardovanjem, diktaturu koju trenutna vlast sprovodi....zato što se tiče NAS, mi smo ovde, tu živimo i ne moramo biti politički opredeljeni, ali ne mogu ni da budem nezainteresovana, naprosto ne mogu, jer ne živim u staklenoj kugli.

    4. I o ovome smo pričale. Biću kratka: daleko se zabrazdilo sa ovim "slobodama". Preraslo je u budalaštinu i krajnost. Uskoro više neće biti dozvoljene kategorije "otac" i "majka", čak ni "roditelj", nego "staratelj 1" i "staratelj 2".
    Linija između diskriminacije i debilizacije je tanka.
    Svi smo postali mnogo osetljivi, "gazimo po jajima" da ne ispadnemo politički/rodno nekorektni, a za to vreme se sve urušava oko nas.
    Još nešto, nauka i religija (vera) ne isključuju jedna drugu.
    Kosmopolitizam i patriotizam (pravi, a ne šovinizam) ne isključuju jedan drugi.
    Nema potrebe da uklanjaš jajnike da ne bi postala mama. Naprosto, ili ne ulaziš u parnerske odnose ili koristiš kontracepciju. Zašto bi se podvrgavala takvoj operaciji bez potrebe?
    A zato što su nam tradicionalni standardi "glupi", zato i jesmo tu gde smo. Moje mišljenje. Tradicija i modernost mogu sasvim dobro ići jedno uz drugo. Ali, biće da je danas važnije da smo "u trendu....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se da je često dvostruki mač i mnogo puta se osećam kao totalni kreten kad nne znam nekog misnistra ali konkretno mislim da dok ne izađem iz loše faze ovo je nabolja solucija ko zna možda promenim mišljenje. Vidiš ja sam celo prisećanje na bombardovanje izbegla zbog toga što ne čitam medije. Ja sam imala 5-6 godina (rođendan u aprilu sam slavila tokom bombardovanja to se jasno sećam) i TV je meni bio tad zabranjen (osim filmova na kasetama). Znam da moji nisu išli u sklonšte nego smo se sklonili u neku kuću na sleu ali sve to kroz maglu ne pamtim taj period i duboko sam zahvalna na tome.
      To da je društvo osetljivo je činjenica. Generlano ljudi preteruju sa tim ali ne vidim ništa loše da ljudi budu ono što jesu.
      Još imam dosta vremena da razmišljam ali na duže staze ako me strah ne pojede mislim da je dobra solucija jer meni neće trebati!

      Избриши
    2. Pazi, da ne gledam Kesićeve emisije, ni ja ne bih znala imena ministara, ali kad su takve budaletine, naprosto ne možeš da ih ne zapamtiš, "iskaču" svakog trenutka.:) E, sad, slažem se, nije zdravo opterećivati se medijima. Npr, ja čim vidim i čujem predsednika, zamolim moje da prebace kanal ili izađem iz prostorije. Nekako sam alergična postala na boju glasa i bljuvotine koje ti ljudi izgovaraju. Nenormalan je pritisak, svuda botovi i, iskreno, plašim se kuda sve ovo vodi, ali jedno sam zaključila i rekla sebi: "uči i doktoriraj, šljakaj i uštedi, pa pali u inostranstvo." Bilo gde!

      Takav je moj odnos prema ratu u Bosni i Hrvatskoj, kao i celom periodu 1992-1995. Bila sam mala, tata je mobilisan, strašno teško se živelo, ali moji su uspeli nekako da nas zaštite od svega toga. Bombardovanje pamtim po strahu, ali i ogromnoj solidarnosti, nekako smo tada svi u komšiluku bili izuzetno bliski i pomagali se, pa pregurasmo. Srećna sam što nismo izgubili nikoga, jer je moj tata i tom prilikom bio na ratištu, a Čačak su bombardovali više puta zbog tri velike fabrike, tako da smo se sklonili kod babe u Guču, ali je i to bilo malo nezgodno zbog "Milana Blagojevića" u Lučanima.

      Svi smo mi ono što jesmo, ali, problem nastaje kada se forsira "ne biti ništa". Kad si "neutralan", ti nisi ni ovde, ni tamo. I meni lično nije normalno da decu odgajaju kao neutralnu, u smislu da "im ne govore da su dečak ili devojčica", jer to em nije normalno, ne vidim ni kako je izvodljivo (pubertet!), a i licemerno je jer upravo tako se negira ono što osoba, bar po rođenju i fizički jeste.

      Избриши
    3. A ovo za jajnike: evo, iz iskustva. Kada sam obolela od anoreksije, prvo mi se izgubio ciklus. Bila sam u fazonu "super, ne treba mi menstruacija, jer ionako neću da rađam, a i lakše je, ne moram da trošim uloške, trpim bolove i slično".
      Međutim, to povlači sa sobom mnogo drugih problema. Svaki organ ima svoju funkciju, nije to slepo crevo. Konkretno, izostanak menstruacije na duže staze dovodi do toga da se organizam ne prečišćava, nastaju nadimanja, zadržavanje vode, hormoni se poremete....
      Tako da sam lično baš osetljiva na ovakve izjave, veruj mi, tek ako ne daj Bože žena oboli pa MORA da joj se odstrane materica ili jajovodi, tek onda bi trebalo razmišljati o operaciji. Ili ako postoji rizik od kancera. Nikako iz hira. Postoji toliko načina da se izbegne začeće, počev od apstinencije.
      Uostalom, čula sam za slučajeve žena koje su uspele da rode i bez jednog (možda i oba) jajnika, tako da ni to nije sad neka pouzdana metoda.

      Избриши
  5. 5. Da i ja završim u vedrijem tonu, radujem se tvojim novim tekstovima, velikom povratku, rođendanu, a i svome, jer proleće je i "moje" godišnje doba, doduše, o tome ćemo u maju!:))))
    Eh, sećam se kako sam se sa 25 osećala "staro", pa ću ti samo reći: uživaj u svojoj divnoj mladosti, jer ćeš je se kasnije sa nostalgijom prisećati. Sada je ceo svet na tvom dlanu!:*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da mi smo deca najlepšeg godišnjeg doba! Generlano danas ni sa 40 više nisi star (čudno jer moja baka se smatrala relativno starom u to vreme a sa 45 je dobila prvo unuče-mene) tako da uživamo svi u mladosti!

      Hvala puno na čitanju i komentaru!

      Избриши
    2. Kad sam bila tinejdžerka, verovala sam da su svi 35 + "matorani", čiji život je praktično gotov. Sada tek shvatam da sa 40 nisi star, ni približno, ali i da je sve stvar duha. Neko je već sa dvadeset godina mator, fizički i mentalno.

      Hvala tebi! :)

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor