Search This Blog

💜On my way to cinema (story time)🎦💜


Pre oko nedelju dana,  da vas ne slažem, sedim ja kući i dosađujem se. Već mi je svega preko glave, dosada polako počinje da bude sastavni deo mog dana, nakon što sam završila sa spremanjem ispita ne znam šta ću sama sa sobom, a napolju je ledeno pa svaki put kada bih izašla iz kuće odlučim da „je ipak bolje da ako ne moram  ne idem“ a zatvoreni prostor uzima maha. Postajem sve nervoznija. I netipično smirena Sara besni na celu kuću i puca za svaku sitnicu (i ne nisu „ženski problemi“ jer kod mene ti problemi se ispoljavaju samo prvi dan kada me malo boli glava i četvrti kada me isto malo boli glava jer prestaju inače ja tih problema nemam).
Svaki dan planiram „popravku“ svog života, ali da moje navijanje alarma u 10 sati ujutru uvek postane spavanje sa telefonom u ruci do jedan, a moje obećanje da ću leći maskimalno do dva se pretvori u izležavanje po krevetu barem još dva tri sata. I ako nisam nesrećna shvatam da monotonija preuzima veći deo mene ali je ignorišem - maksimalno. I bilo je to tako, sve do prošle subote.
Dan kao i  svaki drugi, ja ležem priodno ujutru očekujući da ću se nekim čudom probuditi možda ranije nego što sam očekivala (a znam duboko u sebi da neću) što bi se  i desilo da moja srednja sestra nije odlučila suprotno.



 -„Hajde Sara ustaj, prespava ceo dan čoveče“
„Au brate mili podne, sad sam mrtav čovek“ mislim se, u sebi i već vidim baku koja mi drži pridike kako će mi mladost proći u spavanju i svoj spreman odgovor –naustajaću se rano ceo život kada jednom budem počela da radim, kada ću da spavam ako ne sad?
Pružam ruku ka telefonu (jer neke stvari se neće nikada promeniti) na polici tik iznad moje glave uzimam i gledam. Kasno? Možda nekom ko ustaje u 7 ujutru za mene 10 ujutru je  zora praktično. Sad ja nisam od onih ljudi koji ćute kada se probude, naprotiv i nakon 2 sata sna ja mogu da meljem sto na sat, čisto da budem jasna ovde, te odmah trčim do sestre (koja priodno zna da nije trebala da me dira) da je pitam najlogičnije pitanje –zašto me je dođavola probudila ovako rano? Ona kaže da me vodi na super mesto u gradu na koktel i da sam previše zatvorena u kuću da moram da izađem.
Nevoljno pristajem da idem sa njom, par sati kasnije mrzim što sam pristala na ideju dok koračam neprometnim putem i molim Boga da u komadu stignem do kafića. Dolazim i pristajem da naruči koktel zbog kojeg smo došle tamo, pretpostavljajući da pošto moja sestra ima 16 godina, koktel je bezalkoholni.
Loša predpostavka, veoma loša predpostavka. Koktel je imao i liker i votku. Sedimo i već polako shvatam da mi ovaj izlazak iz kuće prija, čak i koktel za anti alkosa kao što sam ja koji nije bio  toliko oduševljenje počinje da poprima sasvim dobar ukus.  Shvatam da mi se jako sviđa pogled na ljude i život koji cirkuliše a koji ja zatvorena u kuću često propuštam, bez razloga. U razgovoru ona me obaveštava da se u četvrtak daje film „Vrati se Zone“ (Zona Zamfirova drugi deo) i kaže mi da bismo mogle da idemo „Ma ok, idemo“ kažem ja mada i sama nisam ubeđena u to da ću ići „zaboraviće ona to do četvrtka“ msilim se u sebi. I ta tema ostaje na tome.


Četvrtak je i Maša stiže iz škole, film ni ne spominjemo, klasična rutina se nastavlja ali nisam više toliko nervozna i zapravo izvlačim se više iz kuće.
Oko pet sati, taman nakon što sam završila „Ljubavnika ledi Četerli“ dolazi ona kod mene u sobu i kaže: „spremaj se“ gledam je sa čuđenjem „Gde čoveče da se spremam?“ kompletno zaboravivši na film, pitam je.   „Hajde, idemo da gledamo Zone“ uzdah i pomisao "ma de me nađe baš danas čoveče"ali duboko u sebi znam da ne treba da je odbijem i opet nevoljno idem, ali pod uslovom da uhvatimo taksi, ne mogu da trčim do bisokopa. Hvatamo taksi dosadni taksista zapitkuje jedno te isto pitanje dok ona odgovara a ja spremam svoje „kritičko oko“ (ili bolje rečeno naočare jer jelte na daljinu ne vidim) za film jer mi iznad svega nije bilo do bioskopa, posebno da gledam nastavak filma koji sam gledala kao devojčica u istom tom bioskopu i obožavala.
Ulazimo u salu, muzika i intro već počinju nas dve prirodno kasnimo jer ako ideš samnom budi siguran da na vreme stići nećeš. I sedamo, prvo prezirem što sam u krenula  čizmetimama (zimske čizme koje imam su jako velike) i jako mi je neudobno a onda   već od prve scene u filmu sam spremna da ga ne volim i da tražim svaku sitnicu. Situacija je sledeća - kreće film a  on nju pita šta radi a ona odgovara „premenjuvam se“ , mislim se parodija na prvi deo ali ne poričem da mi je Mane simpatičan uprkos svemu. Film polako kreće da se razvija i u jednom momentu, malom i sućušnom ja polako shvatam ja propuštam priliku.
Propuštam priliku da se zabavim i smejem sa ostalima. Propuštam piliku da dođem i opsutim se i uživam u toj energiji koju delim sa svim tim ljudima u sali. A zašto? Zato što ja po defoltu ne gledam mnogo domaće filmove? Zato što sam bila ubeđena da ne treba da izađem iz kuće? Zbog sopstvene gluposti. Polako se opuštam i hvatam sebe da propuštam piriliku da opažam detalje koje inače kući opažam, da mi ne smeta ni to što Zone nosi jednu haljinu a nekoliko dana već su prošla u filmu, ni to što bi ovo bila sasvim dobra priča da je bazirana na novim likovima umesto nastavka originalne priče Vraća mi se onaj osećaj koji sam imala nekada, davno pre nego što je internet preuzeo glavne uloge u našim životima, onaj osećaj kada gledaš prvi put u bioskopu i trudiš se da zapamtiš svaki detalj... Smejem se sa ostalim pristunim ljudima u sali, komentarišem sa sestrom tiho dešavanja a ona posebno naglašava da nije ni čudo što smo  sve tri (imamo i najmlađu sestru) temperamentne jer imamo južnu krv (baba nam je Nišlijka).
Tada sam u potpunosti sigurna da je dobro što sam se opustila i dala kritičaru u meni „slobodan dan“. I eto me tu u  sali, istoj onoj u kojoj sam pre 15 godina gledala prvi deo i strašno bila zaljubljena u Vojina Ćetkovića, i delim tu jednu pozitivnu energiju sa svim tim ljudima koji su tu i koristim  svaki minut jer zaista da li je toliko bitno opaziti svaki detalj kada si u bioskopu ? Kada čovek promeni pogled pretpostavljam da počena da gleda pozitivne aspekte svega onoga što inače ne bi gledao tako. Tako shvatam da mi se muzika veoma dopada (ona koja vuče na starogradske ne truba, toliko se nisam opustila da mi se truba dopadne), da su pojedine šale jako smešne i da je iznađujuće jako lep i kvalitetan snimak, koji daje osećaj vremena.
Film se zavšava, ljudi aplaudiraju a, mi izlazimo iz sale. Vraćamo se kući i kao nekada prepričavamo filmske anegdote, citiramo likove i komentarišemo ljude koji su pored i iznad nas razgovarali o filmu.  Sneg i klizav put mi više ne smetaju toliko, dok dajem svečano obećanje da neću više toliko izbegavati odlaske u bioskop, smejemo se dok stižemo kući i pričamo baki događaje, i ja sam srećna.


Ovo je bio jedan doživljaj filma  ali iz story time, rubrike jer kada sam ga gledala nisam gledala iz krtičkog ugla. Mogu da vam kažem da uprkos tome što ja ne volim domaću kinematografiju (ali originalna „Zona Zamfirova“ je film koji jako volim tim pre što me podseća na detinjstvo. Knjigu sam jedva pročitala koliko mi je težak bio jezik), i uprkos tome što me nervira potenciranje da žena mora da bude majka i domaćica sve sklopljeno u ovaj film mi je bilo ok. Nije najbolji na svetu (daleko od najgoreg) i da bilo je par deonica koje sada kad vratim mogu da kažem da mi se nisu dopale ili su bili neptrebne ali nije bilo strašno. Glumicu koja glumi Zone nikada pre nisam gledala, na početku je bila jako loša posle toga sasvim solidna, da i njene haljine su me podsetile (kasnije u toku filma) na Keiru Najtli iz „Opasnih metoda“ takođe  ono što joj je nedostajalo je Zonina drskost jer (koliko se ja sećam) Zona jeste devojka puna sebe, a Katarina Radivojević je to itekako imala. Milana Vasića jesam gledala ranije ali  on me je oduševio, on je meni bio čar ovog filma zaista divan Mane (ali ne želim sa Vojinom da ga poredim, ipak je on bio moj prvi crush na domaćem filmskom platnu) nisam ni znala da imamo ovako dobre mlade potencijale. Jako lepa muzika (izuzev trube), lepa scenografija. I sama činjenica da su se setili da naprave nešto što nije film o sportu me usrećuje, pun pogotak bi bio da nije „nastavak“ filma već da su likovi kompletno novi. I ne mogu da kažem ništa negativno,  pojma nemam možda i jeste ta južna krv koja me tera da volim ovu priču.
Najbitnije od svega –ja sam shvatila da moram da pustim sebe da provodim više vremena van kuće, da mi je to preko potrebno i da bioskop jeste lep doživljaj. Samim tim moja ovonedeljna „preporuka nedelje“ biće –odlazak u bioskop, ako vam se pruži prilika idite u bisokop (ne mora da bude ovaj film) u pozorište ma gde god izađite i provedite vreme van kuće ne pokušavajte da prebacite sve na hladne dane iskoristie najbolje od života. 



Da li ste vi gledali? Kako vam se dopao? Sve što vam je na umu pišite mi dole.

Hvla na čitanju,

With love, S.

4 коментара:

  1. Volim i ovakve tvoje tekstove, uvek me opuste i zabave, potpuno preneseš svoj doživljaj i čitalac se oseti kao da je tu na licu mesta!:) Pored svega - i pre svega - tvoje "slike iz života" nose toliko optimizma i vedrine, na čemu ti veliko HVALA.:*
    Haha, ja sam uvek bila ranoranilac i ako bih ustala posle 9, smatrala bih dan već upola izgubljenim, ali razumem te. Naročito posle ispitnog roka, čovek se oseća kao "isceđen limun" i mora da iskulira.
    Što se "ženskih problema" tiče, mislim da je jedan od najgorih izuma savremenog doba taj PMS, na koji se nadrndane i razmažene ženske osobe vade. Nije što ja pojma nemam šta je to, nego sam uverena da istog nije ni bilo dok ga "primadone" nisu izmislile...glupost.
    Pre svega, poenta teksta je sjajna i svakako podržavam - uvek je dobro i neophodno POKRENUTI SE, stvoriti sebi zabavu, to je ujedno najbolji lek protiv lenjosti, bezvoljnosti, a i moderne zalepljenosti za telefon i Internet, koja čini ljude (posebno mlade) sve otuđenijima i neaktivnijima.
    Iako sam skeptična prema ovim nastavcima i domaćoj kinematografiji sa sladunjavom tematikom uopšte (u dramama smo, suprotno, uvek jaki), rado bih pogledala "Vrati se, Zone" i "Santa Maria della Salute", čisto zbog podrške mladoj generaciji i činjenici da se, uprkos lošim uslovima, nešto ipak radi i snima. Ovaj film je, konkretno, par godina završavan i drago mi je što su ga napokon priveli kraju. Mislim da valja dati šansu domaćem, ne treba ići u krajnost, ima tu i lepih stvari, zabavnih.
    Moj problem je što Čačak nema bioskop, sa izuzetkom par projekcija mesečno u Domu kulture, što jednostavno nije isto. Pozorište nikada nismo imali, a periodična gostovanja predstava su previše skupa. U nezgodnoj sam poziciji "povratnika", te nakon više godina života na strani i potpuno neočekivanog povratka kući, nemam s kim ni da izađem, sve i da želim. Naprosto, moji prijatelji su ostali u Beogradu ili otišli dalje, a sa ljudima koji su pre deset godina možda i bili deo mog društva, nakon odlaska na studije izgubila sam kontakt i zajedničke teme, uglavnom sada imaju porodice i udaljili smo se, tako to ide.
    Inače, dok sam studirala, zaista sam se maksimalno trudila da pored učenja i odlazaka na predavanja i vežbe, budem aktivna u smislu posećivanja pozorišta, bioskopa, svirki, makar i samo šetnji sa društvom, ili solo, zaista je u velikom gradu uvek bilo načina da se organizuje i pametno ispuni vreme. Ta vrsta aktivnosti mi najviše nedostaje. Ali, da ne kukam.:)
    Što se filma tiče, hvala na utiscima, divan tekst.:) Ja volim "Zonu Zamfirovu", mada su preterali sa prazničnim reprizama svake godine, ali bio je to divan film i nakon mnogo godina skoro isključivo ratne tematike ili priča iz kriminalnog podzemlja, pravo osveženje, vedro, lepo, raspevano. Katarina je meni i dalje jedina prava Zona, savršeno je otelotvorila njenu nadmenost, drskost, lepotu; Vojin je bio sjajan kao Mane (inače, mojoj generaciji je on bio simpatija u prvoj ulozi, kao Brando iz "Porodičnog blaga"!); prva uloga lepe Slobode Mićalović; super muzika Bilje Krstić; stara garda naših glumaca; Manulać sa "oskudacijom"; pravi humor...:) E, posle mi "Ivkova slava" nije bila nešto, čak sam se smorila u bioskopu...inače, film "Zona Zamfirova" volim više od knjige, koja mi se ne dopada previše, možda i zbog jezika - od "južnjačkih" tema, obožavam vranjanski svet Bore Stankovića, ali što se Sremca tiče, najbolji mi je sa npr. "Pop Ćirom i pop Spirom".

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na divnom komentaru :)
      E jesi upavu skorz, čista ženska izmišljotina da budu nervozne i da kukaju. Ja živim sa još tri ženske sobe u porodici (sa tim da najmlađa još nema) i ni ja ni sestra nikada nismo bile drugačije kada dođu ti dani. Previše su danas devojke "nežne" i naviknute na kukanje strašno mi ide na živce.
      I ako sam dosta na internetu prva smatram da su telefoni i internet zlo. Ljudi su zaboravili kako osnova života cirkulše zato što su više u virtuelnom svetu :)
      Moje društvo je jako malo takođe, kod mene je problem što sam imala veliku distancu sa ljudima što zbog bolesti (ja sam se jako stidela svoje bolesti u vreme srednje škole posebno što sam imala gubitak kose) što zbog mog drugačijeg pogleda na svet nekim ljudima je i dan danas šokantnod a kada se priča o brako u deci ja kažem "pa znate kako ja ne vidim sebe u tome" a ja zaista imam drugačiji pogled koji se u provniciju nikada nije uklapao, zato ja imam želju da pređem u Beograd jednog dana :)
      Veliki grad jesu veće šanse ali čovek valjda treba da nađe najbolji način da se i u manjim mestima organizuje, moj grad ima bioskop a predstave idu ponekad u centru za kulturu (ne znam kako izgleda, njih nikada nisam gledala).
      Što se prikazivanja tiče -slažem se. I mada ne gledam tv -uopšte ga ne gledam pstop puta kada prođem primetim da je ona na tv-u :)
      Dal veruješ da čak i ja kojoj je baka iz Niša ne volim knjigu mnogo i jedna sam je pročitala, ali moja baka nema ni akcenat ni govor takav, ona je usivjila pravilan izgovr od dede koji je iz Ivanjice godinama pa zato valjda inače film i ako je limunadica jeste malo osveženje na teme koje naši filmovi obrađuju, nam država jeste otišla u haos ali treba malo smeha i razonode :)

      Избриши
  2. E, sad, ovaj nastavak je inspirisan knjigom o tome "šta je bilo posle" radnje iz Sremčevog romana, a napisala je žena pod pseudonimom Stevana Sremac, što me sve skupa odbija i nepotrebni su mi takvi produžeci klasika....no, dobro. Brankica Sebastijanović, koja igra Zonu, lepa je i baš me zanima kako se snašla (znam da je igrala u serijama "Sinđelići" i "Samac u braku", koje ja nisam gledala, kao i da je bila devojka Miloša Bikovića); Milan Vasić je šarmantan i duhovit, pa verujem da je dobar Mane!:) Ne očekujem neki veliki kvalitet, ali pretpostavljam da je film lepa zabavica i doza pozitive.
    Poslednji domaći film koji sam gledala u bioskopu bio je nastavak "Montevidea" i uživala sam.
    Što je najbitnije, slažem se da poseta bioskopu i uopšte povratak "starim" vidovima zabave i povezivanja, učešća u životu, nikada ne mogu da naškode!:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pojma nisam imala da ima nastavak, ali meni je to isto glupo posebno ako ne piše isti pisac (kao ona žena što je dodala "prohujalo sa vihorom" i to mi ej isto glupo). Ja sam Sinđeliće možda jednom gledala nešto je nisam zapazila, a Samac u braku nsiam (ne mogu Bikovića ja nikako). Milan je divan to je jedan deo koji mogu da ti garantujemd a će ti se dopasti a možda ga izbace ne net (ili youtube) i u principu nije svaki film da se shvati za ozbiljno treba malo da ima pozitive: )
      Ali da suštine jeste najbitnija a to je da se čovek zabavi kao "u stara dobra vremena" to daje posebnu čar, plus nema ne gledanje u internet i telefon na dva sata je pravo odmaranje :)

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor