Search This Blog

💕🎂🎉🎁🎀Happy Birthday Mademoiselle S.🎂🎉🎁🎀💕


Pozdrav drage moje gospođice.  Prosto mi je teško da verujem da se danas navršava DVE godine kako bologujem. Nije zapravo moj prvi post ikada objavljen desetog novrembra. Međutim ta dva posta, neki moj pokušaj kritike društva su izuzetno loši i tada nisam ni nameravala da blogujem. Nameru da postanem bloger i da se ozbiljnije posvetim tome dobila sam tek 10. Novembra 2014. Godine. Međutim o tim počecima čitajte kilikom OVDE u postu za prvi blogo-rođendan. Ono što mogu da kažem je da je moja druga godina blogovanja prošla mnogo bolje od prve. Mnogo više ljudi posećuje blog, mnogo prijatelja sam stekla zahvaljujući ovoj godini a ja sam konačno raskrstila sa temama koje me ne interesuju ne pokušavajući da budem ono što nisam.



U to ime delim sa vama priču koju, ako Bog da nameravam da pretvorim u nešto više a daću vam dve glave koje sam napisala (a ima ih desetak). Ovo je samo skelet priče vremenom je možda promenim ali se nadam da je dobar početak. Hvala što me čitate, a sada uživajte.



Celokupan naziv potencijalne „knjige“ još uvek nemam. Međutim poglavlja imaju nazive. Inspiracija za priču je došla nakon gledanja „Pirata sa Kariba“ gledajući Elizabet na palubi broda priča je došla sama i spontano pa sam u sred noći  ustala i krenula da je pišem. Kao i sve moje junakinje i ova je feministkinja potokovana snovima za slobodu, pa stoga motivi u ovim glavama ne treba da iznenađuju.

1. Početak
  Bila je to godina 1907. Prolećni dan kao stvoren za plovidbu a neustrašivi „Borac“  pod vođstvom mladog, i perspektivnog kapetana Eliota Mejera fino je plovio morem. Ljudi su bili jako srećni zbog ovog putovanja, osim toga nije bila mala stvar ploviti do obala velikog Njujorka.
 Vazduh je bio opijen mirisom okeana, mirisom soli koji je neke putnike vraćao u život dok je pak one druge razarao ne uspevajući da im pomogne u lečenju morske bolesti koja je već sada bila prisutna.  Elegantna gospoda, u belim rukavicama, stajali su kraj palube držeći pod ruke lepe gospe u odorama koje su zaustavljale dah. Na Borcu si uvek mogao da nađeš prijatno društvo, na tako dugoj plovidbi niko nije sam, posebno ne mlada žena. Neženja na brodu je bilo, i uvek se mogao naći neki od njih ili po koja radoznala žena  za čašicu razgovora i odvraćanja misli od  mučnine koju bi talasi povremeno izazvali.
  Silueta u crnoj, elegantnoj, haljini stoji i zamišljeno gleda u more. Crna haljina različitih vezova po njoj lepo isitiče njenu vitku figuru i visinu koja je krasi a crni šešir na njenoj glavi odražava njenu visoku klasu. Njen stav merilo je gracioznosti koju poseduje. Njeni riđi talasi lepo očešljani padaju preko ramena dok joj sunce obasjava lice prekrivajući smeđe oči. Ta siuleta je Rajli Smit, barem su tako čuli ljudi iz posade. Rajli, devojka bez prošlosti, devojka koja ostaje misterija od kada je kročila na brod. Ali Rajlina priča ne kreće sa njom, Rajlina priča kreće sa, Šarlot.

2.Kada su snovi drugačiji 
  Ledi Šarlot Bristol bila je kćerka lorda Majkla Bristola. Nije bilo mnogo ljudi u Engleskoj koji nisu znali ko je Majkl Bristol. Bio je veliki čovek ali i veliki ratnik. Mnogi vojnici i danas na pomen njegovog imena osećaju zahvalnost za to što im je spasio život. Bio je u dugogodišnjem braku sa  ledi Marion, Francuskinjom, kćerku jednog lekara. Majkl i Merion su u braku imali petoro dece. Najstariji sin preminuo je samo par meseci nakon dolaska na svet i lord Majkl se od toga nikada nije oporavio. Nakon toga došla je Elizabet pa za njom Emili potom Majkl II a Šarlot je bila njegovo najmlađe dete. Nejn brat i sestre su već bili u brakovima, onako kako je Majkl i želeo za njih. Elizabet je bila udata za Škotskog vojvodu, Džejmsa Gala, Emili za Irskog oficira Kolina O Nila dok je Majkl doveu kuću Kerolajn kćerku jednog od oficira njegovog oca i sa njom je imao blizance.
  Ako je trebala da se žali na nešto u svom životu, istinu govoreći, Šarlot to zaista nije mogla. Odrastajući u palti Bristol u Griniču, dovoljno blizu Londona da može da ga posećuja kada želi, a dovoljno daleko od gradske gužve, njene privilegije bile su daleko veće od onih koje obične devojke imaju. Otac joj je omogućio najbolje obrazovanje, išla je u škole za devojke, govorila tri strana jezika,svirala je klavir i gitaru, i citirala velike književnike. Njena porodica ju je uglavnom volela, njen brat se nije slagao sa  njenim stavovima kao ni sestra Elizabet ali to nikada nisu otvreno pokazivali. Šarlot je uživala u svojim danima provedenim u porodičnom domu čak i više nego u internatu u kome se školovala. A od kada su se rodil Ana i Endru, deca njenog brata, trudila se da provede što više vremena sa njima. Tog juna navršila je 18. Godina i već u ranu jesen te 1906. godine promene su bile u vazduhu.
  Debitanskom balu radovale su se sve devojke  koje su pripadale višim staležima. Bila je dobra pilika da se obuče najlepša toaleta i da muzika svira samo za njih. Iznad svega bila je sjajna prilika da se upozna potencijalni buduću suprug što je svaka devojka videla kao najviši cilj. Ne i Šarlot, za nju brak je bio kako je govorila „još jedan dan života koji slaviš a zapravo ti se tog dana život završava.“ Niko nije uzimao  Šalot za ozbiljno, čvrsto su verovali da kada odraste počeće da gleda stvari drugačije, što se nikada nije obistinilo.
„Ledi, ledi probudite se“ glas žene iz posluge osvešćavao je Šarlot.
„Danas je dan debitanstkog bala morate biti budni. Danas će Vas zvanično predstaviti društvu“
„Još je rano Anabel, osim toga onaj koga treba da budiš su tvoj lord i ledi. Ne mene. Ovo je njihov dan, velika i dobra šansa da se oslobode najmlađeg deteta.“
„Ne govorite tako moja ledi, pa ko zna kakvog će te mladića privući“
„Da, da“ mrmljala je Šarlot.
  Ali dužnost je bila dužnost i dopalo joj se ili ne, Šarlot je morala da stisne zube i da je ispuni. Debitanski bal bio je veličanstven, onakav kakav je bio svake godine. Puno maladih plemkinja odevene u pelepe haljine nadalo se da će neki od neženja odabrati baš njih. Svaki od njih u dvorani bio je san za većinu mladih žena, ali svi oni bili su manje važni naspram njega. Aleksander, princ Švedske bio je ono što je svaka od njih želela da dobije. Kralj Alfred insistirao je na braku koji bi stvorio savez dve države, kako je njegova starija kćerka Agnes  već je bila udata, a Aleksander je bio mlad i budući kralj, odluka je pala da se on oženi jednom od Engleskih devojaka. Mlad, plavih uvojaka i bistrih plavih očiju, bio je dobar komandir sa samo dvadeset godina. U belom odelu  sa zlatnim nitnama bio je ostvarenje sna za svaku ženu na balu, osim nje. Šarlot nije mogla da porekne da princ ima šarm i da je jako dobra prilika, ali ništa u vezi njega nije bilo dovoljno da joj se ideja o životu kraj tog čoveka pojavi u glavi. Zaokupirana tim msilima nije ni obratila pažnju kada joj je prišao:
„Ledi Bristol“
„Dobro Vam veče prinče.“
„Molim Vas zovite me Aleks. Želim da vam budem prijatelj, a prijatelji se ne oslovljavaju formalno.“
„Drago mi je da se upoznajemo Aleks. Ako smo prijatelji onda me Vi me možete zvati Čarli. Tako me zovu prijatelji“
„Čarli, nije  li veličanstvena noć?“
„Veličanstvena je dragi Aleks, to joj ne mogu osporiti. Mogu li da pitam kako ste znali ko sam?“
„Oh čuo sam piče o vama. Rekli su da ste jedina devojka kose boje vatre ovde, znate kraljevske devojke vole da se raspirčaju“
„Piče? Kakve vas priče dovode meni Aleks? “
„Kažu da ste kao brza reka. Divlji i neukrotivi.“
„Priče koje kruže nisu tračevi dragi moj, naprotiv veoma su isitnite“
„Pa nadam se da nije neprijano da pitam za jedan valcer kada se već srećemo?“
„Prinče. Zadovoljstvo je moje“
  I igrali su a on je, mada ni sam nesvestan zašto bio očaran njom, tim pre što je tečno govorila jezike njegove zemlje. Bila je to retkost za ženu iz Engleske. Šalot,mada nije želela da prizna, nije mogla da porekne da joj je pažnja ovog mladića prijala. Ipak se nadala da ni jedan od momaka neće tražiti njenu ruku a duboko u sebi znala je da je agonija tek počela. 
  Prošlo je tek mesec dana kada ju je probudila majka. Nije bilo često da Marion budi svoju decu, i mada je godine provela u Engleskoj njen govor je idalje bio loš te je neretko sa njima govorila na francuskom, pa je tako bilo i ovog jutra kada je sva uzbuđena saopštila Šarlot da je princ tražio njenu ruku i da želi da mu ona bude supruga. Ali ta vest, ona koja bi usrećila svaku devojku u zemlji, nije izazvala kod Šarlot emocju sreće. Izazvala je gađenje i negiranje. Otići daleko na sever da budeš žena budućeg kralaj značilo je reći zbogom slobodi. Znači biti nadgledan konstano od nekog koga ne poznaješ i ne voliš. Značilo je okreatanje leđa slobodi. Bila je odlučna da o tome razgovara sa ocem, kojem je jasno stavila do znanja da  ona njega niti zna, niti voli, niti želi da se uda. Sa Majklom nije bio mnogo rasprave, takvu priliku joj neće dozvoliti da propusti. Napomenuo joj je da nije ni prva ni poslednja koja se udala protiv svoje volje i da će se venčanje održati.
 Venčanje je bilo isplanirano za rano proleće, kako bi se izbegle velike Švedske zime, vreme je činlo se, prolazilo brže nego ikada a nije bilo dana da joj nisu čestitali. Neki su od srca želeli da provede život u sreći, dok su njene, nekada dobre drugarice povremeno govorile kako je njen otac dao vleiki miraz princu da je oženi. Ali ni jedna od tih priča nije bila važna jer je ona preživljavala sopstveni pakao. Stajajući u jednoj od sala njenog doma ogledala se dok su joj krojačice prepravljale model venčanice i sve što joj je bilo u gavi bila je misao da bi haljina trebala da bude crna, jer taj dan će deo nje umreti.
 Venčanje se bližilo a samo dve nedelje  pred tog čina, otac je rešio da joj da odmor kako bi se psihički sremila i poslao je u Dabiln da poseti Emili. Kolin, Emilin suprug je te nedelje je bio na dužnosti  u Londonu i seste su imale dovoljno vremna da provedu zajedno i nadoknade vreme za koje se nisu videle. Šarlot je svakako odlazila daleko, dalje i od Elizabet pa je to značilo da se neće često viđati.
  Imanje na periferiji Dablina bilo je veliko i prostrano. Kuća je bila velika a zelenilo i priroda koja ih je okruživala bili su idealan beg od realnosti. Emili je uvek bila mešavina Šarlot i Elizabet. Poput Šarlot i ona je volela divljinu i život bez mnogo pravia, ali baš kao i Eliabet bila je kućni tip i neko ko je poštovao dužnosti koje su joj date. Emili je veselo pokazivala setri kako je uredila kuću, pričajući joj o životu ljudi koji žive tu, temperamentu ljudi iz Irkse, mestima koja joj se dopadaju. Pričala je o svemu ali Kolina je najmanje spominjala. Dani su prolazili a Šarlot je po prvi put u par meseci odvukla svoje misli i bila nasmejana. Uživala je u ovom begu od realnosti sve do večeri pre povratak kući. U tami svoje sobe u kojoj je već pred kraj gorela samo jedna sveća Šarlot se ježila od same pomsili na to što je čeka kada je izneada čula kucanje na vratima. Emili je došla držeći svećnjak u rukama i sela na njen krevet, predhodno zaključavši vrata. Po prvi put pitala je ono što je niko, od kada je objavljeno da će se udati za princa nije pitao :
„Mila moja sestrice, voliš li ti tog tvog princa?“
„Čudnovata je stvar da me to pitaš. Zapravo niko me do sada nije ni pustio da se izjasnim. Ne, ne volim prica Aleksandera ni najmanje. Niti mogu da ga volim niti želim da volim nekog kao što je on.“
„A da li je brak tvoja istinska želja?“ Šarlot je uzdahnula, ako je iskrena, biće iskrena do kraja.
„Radije bih jela pesak i kupala se u blatu“
„Onda imam nešto za tebe“ reče Emili i zavuče ruku ispod velike suknje izvlačeći iz čarapa kovertu.
„Pre dve godine imala sam istu ovakvu kartu i tada sam napravila grešku svog života ne iskoristvši je. To je karta za Borca. Znaš sigurno si čula za brod koji nakon dve godine ponovo plovi? Idi, idi što dalje, ništa na svetu nije vredno ako se svako  jutro kada se probudiš ugledaš stranca. Brod isplovljava u Liverpulu za dva dana. Voz polazi prekosutra ujutru. Ja ću ti pomoći. Ne vraćaj se kući idi što dalje, idi u Njujork tamo je budućnost obećana.“
  Emili je ostavila Šarlot da sa milslima prenoći. Šalot nije bilo lako bio je to izbor koji bi napravila između porodice i slobode. Život koji bi mogao da je dočeka u Njujorku ulivao je strah ali i znatiželju da će svakako živeti sa manjim teretom od onog što bi je čekalo kada bi postala kraljice zemlje koju ne poznaje. Odluka je pala i ujutru je dok niko od posluge nije gledao saopštila je Emili:
„Otićiču“ 
„Dobro je“ rekla je Emili sa uzdahom olakšanja. 
„Stutra ću te ispratiti na voz. Tamo kada odeš iznajmi motel“ rekla je dok je ispod stola pružala kovertu sa novčanicama koje su joj bile potrebne za narednih nekoliko nedelja. Sve što je uspela da sakupi. 
„Da li imaš isprave kod sebe“
„Da imam ih. Ali šta ćeš reći roditeljima?“
„Ne misli o tome. Samo idi. Njujork nudi šanse možda uspeš da se upišeš na neki od koledža tamo, čula sam da imaj pozorišnu režiju, to je mesto na kome bi molga da ostvariš svoje snove. Ali moraš da mi obećaš da ćeš kada se izgradiš tamo, doći ponovo kući i da ovo vreme nije poslednje što ću videti od tebe, ikada.“ 
„Obećavam“ rekla je Šarlot kojoj su se suze, mada teške jer nikada nije plakala, slivale niz lice.
„Više nisi dete Šarlot. Kada jednom zakoračiš na Borca povratka nema“
„Povratak može biti samo gori za mene. Takav povratak ja i ne želim“
Emili je dan provela pripremajući Šarlot. Osim slika svoje porodice koje je nosila. svoje gitare  i par komada garderobe, Emili joj je donela i još par komada svoje garederobe da ima u slućaju da zimu dočeka sama, nekoliko knjiga njenih omiljenih autroa. Netaknuto posuđe koje je dobila u miraz a nikada nije koristila i par komada nakita da ne zaboravi odakle je.
  Te noći Šarlot je odbila da plače nad svojim odlaskom u nepoznato, mada su emocije po prvi put bile jače od nje. Sigurna u svoju odluku i rešena da se raduje novom početku ona je zaspala nemirnim snom ne znajući kako će se osećati sutra kada bude morala da se rastane sa Emili. Roditelje nije videla a kada se vrati proćiće godine verovatno, možda ih i ne dočeka žive, ali više nije bilo povratka nazad.
U rano aprilsko jutro dve mlade žene stajale su na voznoj stanici. Emili je pružila još jedan koverat Šarlot a ona je znala šta se nalazi u njemu 
„Ne, ne mogu više da prihvatim“
„Samo uzmi. Trebaće ti a kada dođeš na tlo zameni ih za njihovu valutu“
„Uredu. Ali kada steknem nešto, vratiću ti do poslednje pare“
„Novac nije bitan. Samo stvori sebi život. I piši mi, imaš adresu zapsianu koverti, ali ne koristi svoje lično ime to bi bilo isuviše rizično. Dokle god si okružena ljudima iz Engleske tvoje lično ime može da te otkrije, zato bolje smisli novo, odmah i sada i neka ono bude zvanično  od ovog momenta pa nadalje. Kada kročiš tamo, reci da su ti isprave pale u more, da su se oštetile prilikom rapsakivanja...bilo šta ali tvoj identite mora da se promeni.“
Šarlot je nakratko zastala slušajući sestru bila je upravu mora da smisli nešto drugo. 
„Rajli Smit“ 
„Šta“ 
„Rajli Smit, zovem se Rajli Smit“
„Onda uredu. Zbogom mila sestrice ledi Šarlot Bristol, nedostajaćeš mi mnogo. Željno ću iščekivati psima moje drage prijateljice Rajli Smit.“
 Sestre su se tada pozdravile, ostavljajući tu na voznoj stanici po deo svog srca. Šarlot je imala par momenata samoće u kupeu da se sastavi. Bilo joj je jasno da nema više plakanja, situacija je onakva kakva je i može samo da gleda unapred, što je odlučno i uradila. Taj dan voz je bio pun, mnogo njih rešilo je da iskoristi put do Amerike sada kada nakon dve godine „Borac“ ponovo isplovljava. Takav brod ploviće samo jednom godišnje a tada se smatrao jednim od najlepših koji su ikada krasili more. Šarlot je imala sreće, kupe je delila sa mladim bračnim parom kojima je ovo bio medeni mesec, pa od tolike sreće nisu ni obraćali pažnju na nju. Kada je voz pristigao u Liverpul a Šarlot kako je i bilo dogovreno, uzela sobu u motlelu imala je vremena da se psihički priremi i osmisli priču koju će plasirati ukoliko neko na brodu reši da govori sa njom. Sati su bili dugi a emocije pomešane: strah,  tuga, uzbuđenje...pretili su da joj oduzmu kontrolu nad telom  i ispolje se sve odjednom. 
Kada se tog jutra ukrcala na veličanstveni Borac, koji je bio lep baš onako kako je slušala iz priča, Šarlot je polako gubila strah koji je provbitno imala. Kako je brod polako odmakao iz luke daleko od mesta koja su joj gotovo dve decenije bila dom, ona je znala da je jedan period zauvek gotov. Imala je nepunih 19 godina i bila je sama na velikom brodu, na početku 20. Veka a novi život je počeo.
                                                                                                               ~Sara Milenković
Njujork 1907. godine :)

Side notes:
  • Porodica Bristol je izmišljena, i ne znam da li je takva ikada postajala
  • Princ Aleksander kao i njegov otac i sestra su takođe izmišljeni, umetnička sloboda
  • Imena Majkl i Merion su kao i sva imena slučajno odabrana, glava je napisana početkom prošle godine pa slučajnost sa glumcima  (Majklom Fesbenderom i Merion Kotijar) je zapravo skroz slučajna
  • Palata Bristol ne postoji u Griniču i kao i sve u ovoj priči i ona je izmišljena
  • Koliko znam Borac nikada nije postojao
  • Trudila sam se da prepravim sve gramatičke greške, ako su neke ostale ogormno izvinjenje, tri puta sam čitala 

            Kako vam se dopalo? Da li je ok priča? Sve što vam je na umu pišite mi dole, sutra čitate o nekim serijama koje sam počela da gledam 😉

Hvala na čitanju, 

With love, S.

13 коментара:

  1. Evo mene, napokon!
    Pre svega, još jednom ti želim srećan blogo rođendan, želim ti mnogo divnih tekstova (koje ću ja naravno sa uživanjem čitati). :*
    ?
    Zašto svakoj priči dođe kraj ili pauza kada je najzanimljivije? :D
    Ustanovismo davno da uspešno "odvedeš" svakog na mesto o kom pišeš, opisi su živi i opipljivi, u nedostatku bolje reči..
    Da citiram malu decu - hoću još! :)

    Uživala sam, hvala ti darling! <3

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Darling :)
      Kad prekucam (jer mi se sve izbrisalo kad mi je pao sistem) šaljem ti još delova :)
      Da me dostigneš ti želim :)

      Избриши
  2. Da ti čestitam na istrajnom blogovanju, velikoj ljubavi koju posvećuješ svakom tekstu, svakoj temi, uređivanju stranice. :) Želim ti da još dugo, dugo "svakoga dana, u svakom pogledu, sve više napreduješ", da nas raduješ zabavnim, poučnim, pozitivnim tekstovima, da PIŠEŠ odvažno i maštovito.
    Moj blog je "predškolac", ovo je šesta godina otkad vodim stranicu, ali izgleda da nam je svima (sem Kaći, ona je startovala zaista besprekorno) početak bio "klimav", nevešt, međutim, važno je da se napreduje i mnogo radi na sebi i dvom stilu. Kada pogledam prve tekstove, bude me i blam, ali s druge strane, prema tome merim koliki sam pomak napravila. Najveći podstrek je, svakako, podrška čitalaca i moram primetiti da otkad imam vas, vernu publiku, pišem mnogo više, češće i, nadam se, bolje. Nekako, uzajamno se pomažemo, motivišemo, a to je (kao što sam u onom tagu o blogovanju ranije primetila) valjda suština svega.
    Što se tvog pisanja tiče, u priči o nomadima sam ti manje-više sve rekla, tu sam, pratim, podržavam i nudim pomoć kad god zatreba. :*
    Hvala što deliš sa nama svoja "pisanija", a evo i utiska o najnovijima, iako ono što sam ti tada rekla važi i dalje:
    1. tehnički deo, forma, pravopis, stil - vapi za lektorom, zaista. Npr, prisvojne zamenice pišeš velikim slovom, što je nedopustivo (pravilno je - škotski, irski), ili "trebala je" - ne može nikako, uvek ide "trebalo je" nezavisno od gramatičkog roda subjekta, "ćete" se piše sastavljeno, zarezi fale na mnogo mesta, umesto "puno mladih plemkinja" išlo bi "mnogo mladih plemkinja", jer je "puno/prazno" - a "mnogo/malo"; "u redu", "doći ću" - mora odvojeno...sve to ume da skrene pažnju sa same priče i bitno je. Takođe, konstrukcija rečenice, raspored ponegde treba da se menja, dakle, određene korekcije i poboljšanja, ali ništa strašno, tu sam za korekturu i lekturu, ako poželiš. :)
    2. dopada mi se koncepcija, podela na poglavlja, jasni naslovi i način na koji nas uvodiš u priču.
    3. ti razmišljaš u slikama i to je najveća prednost, stvaraš žive scene, prenosiš atmosferu kao iz filmskog kadra i vidi se da ti je mašta bogata. Ovo se ne može naučiti, sa tim se rađa i važan je presduslov za pisca - sposobnost STVARANJA SLIKA. Sve drugo, uključujući i njihovu realizaciju kroz prenošenje putem reči/jezika i stila, da se uvežbati i usavršavati. Tvoj potencijal je nesumnjiv, samo radi na sebi. :)
    5. Dopada mi se kako razvijaš dijaloge. Imaš jasnu zamisao o junacima i živo ih predstavljaš, ali vodi računa o kontekstu i verovatnosti radnje prema istorijskom razdoblju, osim ako nećeš da budeš Nora Roberts ili tako neka:), npr. nema logike da se švedski princ ženi engleskom "običnom" plemkinjom, bez ikakve veze sa vladarskom porodicom, to se naprosto nije dešavalo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala puno uu pa ti si već prilično iskusna :)
      Ja kad sam počinjala iskrena da budem nisam ni imala neku viziju bloga sad je malo bolje :) Ali ono svaki početak je težak valjda :)
      Sa tim kako se pišu imena naroda sam mučila muku (i sa titulama to valjda nisam pogrešila) na netu sam našla da se piše velikim slovom ja imam veeliki propust samo fizičkig sedenja na časovima i svesna sam da će mi trebati godine da barem delimično nadoknadim :)
      Hvala puno, ja zapravo kad dobijem ideju za priču lično na koži svojoj mogu da je osetim kao da se meni dešava valjda zato na kraju ispadne ovako :)
      Tu si upravu evo u ja sad čitam mogla bid da princa zamenim nekim plemićem niže titule to bi valdja radilo bolje :)

      Избриши
    2. Imena naroda se pišu velikim slovom, ali pridevi se uvek pišu malim slovom. :) Znači, Irac - ali, irski, npr. Pridevi nikako ne mogu velikim slovom, sem kada je u pitanju vlastita imenica od koje ih izvodiš - Sarin, Isidorin, itd.
      I ne traži na Netu takve podatke, odnosno, uzmi ih sa rezervom, jer nažalost, svako može da pametuje i unosi nepouzdane informacije. Internet-znanje je brzo, ali površno.

      Da, da, stavi plemićku titulu i nek bude Britanac, veruj mi, bolje je rešenje. :)

      Избриши
    3. Neću onda na netu da tražim, zapravo za neke nedoumice sam htela tebi da pošaljem poruku na goodreads-u ali ono da ne pomisliš da sam kompletni debil i da ne smaram pa sam išla na sreću :D
      Promeniću ga u nekom random plemića od koga ne zavisi mnogo. Zapravo Švedska mi je trebala kao zemlja na koju ratovi nisu uticali mnogo (jer ja nit volim niti znam mnogo o I i II SR ) pa ću zato umesto da je povežem sa princem, da stavim neki posao koji će zahtevati put u Švedsku (moja ideja je da radi kao neka vrsta prevodioca) neposledno pred prvi svetski rat. I razmišljam o ovome što si mi dole napisala, mogu da promenim da ne bude student režije već da recmo bude obučavana od strane neke stare pozorišne glumice u glumi... alternativni izbori to bih mogla da napravim :)

      Избриши
    4. Javi mi šta god treba, uopšte se ne ustručavaj. :)
      Može da bude plemić koji se bavi, šta ja znam, novinarstvom ili pravom, ili nekom trgovinom (zastupa firmu), ne znam jesi li gledala/čitala "Sagu o Forsajtima", tu je baš raznovrsna slika plemstva po tituli koje u Britaniji na početku XX veka na razne načine održava bogatstvo. A za Šarlot uzmi u obzir koja su to zanimanja bila dostupna devojci u to vreme, na tom mestu - pošto ona beži i skriva identitet, u Americi može da bude glumica, novinar, službenica, guvernanta - student režije, to je već predaleko dobačeno u budućnost :), nisu žene tada još stekle tolika prava, mada je bilo devojačkih koledža, ali, oni su više forsirali neke druge veštine. I dalje je dobra udaja bila glavni cilj za kćeri iz uglednih kuća, a ozbiljna zanimanja mahom muška.

      Избриши
    5. Nikada nisam ni gledala ni čitala sagu ali mogla bih dan je nađem i pogledam :)
      Hvala puno da budem iskrena kalendar sam iz 1907. proveravala, koliko je brodovima trebalo da stignu čak i stari naziv Lond Ajlanda (kao prvobitno ŠArlotino mesto za stanovanje) i imena koja su bila u to vreme ali nisam se setila da proverim šta se smelo a šta nije u vezi titula. Jao koledži za devojke prva pomisao na Osmeh Mona Lize (mada je to bilo daleko kasnije ). Može može i pisac pod lažnim imenom nešto što "pije vodu" izmeniću to :)

      Избриши
  3. 6. Uh....od ovog bala, sve ide zbrzano, kao u romančićima onih limunada-spisateljica sa kvazi-istorijskom radnjom, obrati pažnju. Nije što ja ne volim takve stvari, ali, realno je tako.
    Meni se dopada nagoveštaj Šarlotinog lika, njena odvažnost, biranje sudbine, bekstvo uz sestrinu pomoć, ali ne dopadaju mi se okolnosti svega toga, jer su prenaglašene i ne baš verovatne, npr. zašto zaručnik od koga ona beži nije običan plemić, nego baš švedski princ, onda, ona ima "slobodne dane" pred venčanje sa pripadnikom kraljevske porodice - pa, malo verovatno; treće - 1906. godina, u Njujorku koledži, a u Britaniji ugovoreni brakovi?!? Motel?!? Žena da upiše pozorišnu režiju na početku XX veka?!? Svesna si da je ovo čak i pre "Titanika"?
    Jednostavno, pisanje podrazumeva i dobro informisanje o mestu, vremenu, okolnostima koje čine pozadinu i okvir tvoje odabrane teme, razumeš na šta mislim? Priča mora da ima logiku, unutarnju i spoljašnju. Nijedna "umetnička sloboda" ne opravdava neznanje.

    Izvini ako sam bila oštra, samo sam bila realna. Ti imaš dar, imaš mnogo potencijala, uvukla si me u priču i stvorila jasnu atmosferu, ali moraš još mnogo da radiš na svemu tome. Naravno, da ne mislim kako ima svrhe raditi na tvom pisanju, ne bih ništa ni rekla - ali, mislim da sa tobom može i treba da se radi, jer si talentovana i imaš ideje, a to je glavno. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. dobro ovo je samo skelet ne i finalna verzija bukvalno sam je samo prekucala sa ištampanih paira, to bih mogla da razvijem :)
      Kad sam pisala o tom takoreći ugovorenom braku više sam na umu imala neko pa da ga nazovem "patrijahalno" vaspitanje nego samo vreme radnje. Da pojasnim- videla sam nju kao nekog ko kada je sam u drugoj zemlji ima veću slobodu (kao što većina ima) nego odrastajući pored oca koji ima tradicionalne vrednosti :)
      Meni je ok da budeš oštra ti me (žargodnki rečeno) ne "ribaš" iz zle namere već zato što želiš da mi pomogneš i da si me više naribala cenim i poštujem jer znam da bez kritike ne možeš sa napredušejš i treba ti neko da ti ukaže na greške tako da uvek mi kaži i rado ću da učim na onome što sam zeznula :)

      Избриши
    2. Jasno, imam i ja ovakve koncepte, odatle se počinje. :)
      Dopada mi se ideja priče, podela likova, slikovitost, ZAMISAO generalno, samo unesi te izmene koje se tiču opšteg konteksta - društvenog, istorijskog, tih detalja koji okružuju junake, verodostojnosti radi.
      Jasno mi je sve što se tiče junakinje i tvoje zamisli, to je sasvim u redu, samo je uklopi bolje u sredinu.
      Kada smatram da nešto nije vredno pažnje, uglavnom ignorišem, eventualno ako je u pitanju prijatelj, vrlo oprezno kažem da, po mom mišljenju, nije kako treba.
      Tvoj rad je i vredan pažnje i prijateljskih saveta, tj. podrške, dakle, nije strašno - sve se to sređuje u hodu, ovo je tek koncept, razvijaćeš ti još, a imaš šta! Bez brige!:))))

      Избриши
    3. Ja sam tebi mnogo zahvalana i na svakoj pohvali ali i na kritici moja gramatika je bila u očajnom stanju dok mi ti nisi pomogla sve što si mi savetovala zapisujem u svesku jer realno enmam odakle drugde da naučim :)

      Избриши
    4. Koliko god je u mojoj moći, tu sam da priskočim. :)))

      Избриши

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.

Омогућава Blogger.

Wikipedia

Резултати претраге

Translate

Ознаке

007 1 10 10 things i hate about you 100 posta 2 2015 2016 21 gram 21 grams 7 of 7 9/11 a clash of kings a life as we know it A Storm of Swords a streetcar named desire actors actresses all about eve allied american gods american history x american hustle american sniper amy adams angelina jolie april arrow art aura balkan blogger beauty bed bed time before before sunrise before sunset benicio del toro benisio del toro birdman birthday biutiful black swan blistav um blog blog blogorodjendan blogger blogspot blue valentine book books brad pitt bradley cooper bts callenge captain america casino royale cate blanchett challenge chris hemsworth chrismas christian bale Christian Grey christmas christoph waltz cinderella clive owen closer coffee coldplay column common girl conversation crazy heart crime critic dancing with the stars daniel craig david o russell dead poet society disney divergent diy dog downton abbey dracula the silence of the horror picture show emma stone essence f.f facts fantazija fashion favorites february fifty shades of grey film filmovi food from filmography fun game of thornes danncing with the stars game of thrones george r r martin girly gladiator glista glumci golden age golden rose gordost i predrasuda got hair halloween hannibal hero holiday horror hot house of cards hulk hunger igra prestola igre prestola inglorious bastards inside llewyn davis iron man jaime lannister james bond jane eyre january javier bardem Jennifer Lawrence jeremy renner johnny depp jon snow Josh Hutcherson julia roberts july june kate winslet katniss keanu reevs kritika la la land ladies Lady Chatterley's lover leonardo dicaprio leto letters to juliette life limitless lipsck loreal lost in translation lotion lipstick rimmel love love actually love rosie ludo srce m.l madn men magic mike make up malta maltese march mariah carey marley marlon brando maroon 5 marvel may maybelline me me movieis me time memories meryl streep michael buble michale fasbender mlata models mona lisa smile monica belucc movie movie blog movie blogger movie review movies music muzika my own private idaho nails naomi vatts never forget new year new york Nicholas Sparks nivea no north country once upon a time oscars outlander peeta pet play list post priča pride and prejudice prohujalo sa vihorom ps i love you queen questions ramsay bloton random real red review revolutionary road rimmel rip river phoenix robert de niro rock romance ryan gossling s. chat san francisko scandal school sean penn september serbia serbian blogger serije Shailene Woodley shelock holmes single sister snow soaf son pen song of ice and fire songs spectre story story time stuff summer summer book tag summer tag superhero tag team lannister the walking dead the age of adaline the avengers the best of me the borgias the crown the danish girl the hunger games the incredible hulk the ring the shining the walking dead the walkking dead Theo James this is us thor time titanic tom hansk tom hardy top lista top10 travel tv tv show uk valentine's day vanity case victoria vikings vrad pitt vrati se zone vs warrior wham winter world x men young victoria zona zamfirova 2

Sponsor